PRAVO NE VOLITI

Sadržaj:

Video: PRAVO NE VOLITI

Video: PRAVO NE VOLITI
Video: Право 2024, Ožujak
PRAVO NE VOLITI
PRAVO NE VOLITI
Anonim

Jednom sam rekao svojim nećakinjama da ih mogu voljeti samo 15 minuta dnevno, jer ih ima jako puno, ali prema djeci imam malo ljubavi i to čuvam. Tada sam imala oko 14 godina i sjećam se kako su nakon toga svi došli i pitali je li moguće provesti svojih 15 minuta ljubavi.

Odrasli su mislili da je to moja tinejdžerska kriza u meni koja govori i da će proći. Moja sestra me nekako pokušala urazumiti i uvjeriti da volim njezinu kćer cijeli dan, a ne 15 minuta, ali nisam pristala, jer nisam mogla. Pa, ne bih mogla voljeti nekoga sva 24 sata, voljeti kad me ljuti i živcira, kad se osjećam skučeno. A ne mogu ni sada.

Tada nisam znala da branim najvažnije pravo za mene, pravo da ne volim.

Živimo u društvu opsjednutom ljubavlju, govore nam da je ljubav najvažnija stvar, trebate voljeti svoje roditelje, trebate voljeti svoju djecu, trebate voljeti i svoju domovinu, trebate voljeti dobrog momka, ako ne voliš, onda nešto nije u redu s tobom.

Pa čak i u psihologiji prihvaćanje je povezano s ljubavlju, koja jednostavno oduzima pravo ne voljeti. Ali prihvaćanje nije ljubav, prihvaćanje se odnosi na nešto drugo. A pravo ne voljeti je samo prihvaćanje, izbor.

Smisao psihologije nije da vam kaže kako pravilno živjeti, već da vam pruži priliku da osjetite svoj život onako kako ga samo osjećate i da dopustite sebi da živite onako kako živite bez osvrtanja

Pravo na nesviđanje odnosi se na izbor.

Kad smo naučili definirati svoje osjećaje, prepoznati svoje potrebe, tada moramo naučiti kako odabrati kako ćemo pokazati te osjećaje, kako zadovoljiti svoje potrebe. A za to moramo vidjeti svu raznolikost okoliša, svijeta i odabrati ono što nam odgovara, a ne birati ono što nam ne odgovara.

Svaki naš izbor, svaki naš DA nečemu ili nekome, to je također NE za nešto ili nekoga

Pravo na nesviđanje je pravo odbijanja onih koji su nas čak i izabrali. Imamo pravo ne birati one koji nas vole, koji pokazuju interes i pažnju. I u isto vrijeme nemojte se osjećati krivima zbog činjenice da smo loši, i ne očekujte kaznu za takvo nerazumno ponašanje.

Znam puno o ovom vinu, bolno mi je poznato. Sa 17 godina, kad sam odabrala momka koji mi se sviđao, a ne onoga za kojeg su mislili da je pravi za mene. S 20 godina, kad sam ostavila tipa, jer sam odlučila sama izabrati. Krivnja je bila toliko sveobuhvatna da sam odlučila odustati od intimnosti, a 5 godina sam bila u raznim pseudo odnosima, to su oni koji stvaraju izgled, ali zapravo ste još izoliraniji, usamljeniji. Ovo je poznati osjećaj dna, kad se polako utopite, kad ne razumijete što radite ovdje, kakva je osoba pored vas. Ne voliš ga, to znaš, ali još uvijek si s njim i činiš sve da ga natjeraš da ode, jer ne možeš sam napraviti izbor. I umjesto iskrenog "Ne volim te, prestanimo sa tim", iz nekog razloga kažeš da je to "ne voliš me". I to je u osnovi istina, ali poanta je izbor, činjenica da si tada nisam mogla dopustiti da ne volim. Jer ne možete ne voljeti, ovo je loše, ovo je osjećaj krivnje koji će polako jesti, i ja to više neću podnositi.

Kad nema prava ne voljeti, postoji strah od ljubavi.

Jer čini se da bi ljubav trebala biti zauvijek, s 20 godina izgleda tako točno, a ako ne zauvijek, zašto onda uopće. A književnost, filmovi, masovni mediji "čini se" da to podržavaju i njeguju. A suočavanje s boli kad me ne vole, uvijek mi je bilo lakše, oslobađalo me krivnje. Ali ne voljeti je loše. I ovo je loše, neće se nositi s tim. Nisam mogao sam.

Sjećam se kad sam otišla psihoterapeutu, na prvom sastanku počela sam rekavši da ne volim svoje roditelje. Toliko sam jecala dok sam to govorila, samo pijano, ne znam kako me uopće čula. Ali onda sam shvatio kako je to kad si prihvaćen, kad ti je dopušteno ne voljeti, kad si oslobođen krivnje, kad shvatiš da je s tobom sve u redu.

Pravo na nesviđanje daje povjerenje da imamo pravo birati, a ne birati

Da je to normalno, kao što je i normalno da nas neće svi izabrati.

Ako znate da imate pravo ne voljeti, naučit ćete da i drugi imaju isto pravo. A onda strah od odbijanja nije toliko strašan, jer to je normalno, ovo je život.

Vidite, svatko ima pravo ne voljeti, ono što ne želi voljeti ili voljeti što je više moguće. Jer osobno ne razumijem kako možeš voljeti nešto ili nekoga stalno

Imam prijatelja i bliski smo. Jednom mi je u razgovoru rekla da me voli, ali znate kako to govorimo jedno drugom. Ali ona je izmijenila da me voli baš sada, baš u ovom trenutku. I to ne znači da će me voljeti sutra. I ovo je bilo najiskrenije i najdetaljnije priznanje koje sam dobio. Jer tako je to.

Kad kažem da volim, predstavit ću upravo ovaj trenutak, upravo sada, u ovom trenutku moji se osjećaji mogu opisati ovom riječju, u nekom drugom trenutku to možda neće biti, bit će još nešto, ali ne ovo. Za mene je ljubav osjećaj, kad ima toliko emocija da ih je nemoguće razlikovati, to je čvor u kojem ima nježnosti, radosti i užitka i puno svega ostalog. I tretiram ljubav kao i svaki drugi osjećaj, poput udisaja i izdisaja, ona je dolazila i odlazila, umjesto nje dolaze druge emocije i osjećaji i to je normalno.

Moja ljubav nije vječna, ne zauvijek, već tek sada, a u drugom trenutku imam pravo ne voljeti. Ali to ne znači napustiti ili prekinuti vezu, ne

Jednostavno imam pravo doživjeti sve osjećaje u vezi. I još ću reći, što više osjećaja doživljavam, to se više javlja intimnost, jer postoji sloboda.

Pravo da ne volimo daje nam slobodu. Pravo da ne volimo daje nam mogućnost da volimo. Daje vam izbor. Stoga je važno braniti ovo pravo da ne volimo.

Psihologinja, Miroslava Miroshnik, miroslavamiroshnik.com

Preporučeni: