Imam Li Pravo Pitati?

Sadržaj:

Video: Imam Li Pravo Pitati?

Video: Imam Li Pravo Pitati?
Video: Anid Cusic - Nije mi ko tebi (orkestar Gorana Todorovica) 2024, Ožujak
Imam Li Pravo Pitati?
Imam Li Pravo Pitati?
Anonim

Jednom sam zamolio osobu koja mi je bila vrlo bliska za pomoć i pomoć u jednom važnom pitanju. Ovaj čovjek me odbio …

Ali nije samo odbio, pokušao me uvjeriti da ni meni ne treba ono što tražim. Doživjela sam čitav niz emocija i uronila u osjećaje koje je dijete doživjelo u sličnoj situaciji. Bio je to osjećaj prodorne samoće i osjećaj da u teškim vremenima nemam na koga računati osim na sebe. Ogorčenje mi se dokotrljalo do grla i tamo zapelo u knedli koja se nije mogla progutati.

Bio sam na gubitku i postavljao sam sebi pitanja:

- Jesam li imao pravo računati na pomoć ove osobe?

- I mogu li se sad ljutiti na njega?

Kad sam se pozabavio ovom situacijom i proživio je, za sebe sam napravio nekoliko važnih spoznaja koje želim podijeliti s vama.

Slika
Slika

1. Svatko ima pravo zahtijevati i zatražiti pomoć.

Sumnje u vezi s tim pravom javljaju se ako je u djetinjstvu dijete koje traži nešto od roditelja dobilo odbijanje i obezvrijeđenje svoje želje. Nešto poput:

- Ovo vam ne treba jer ja to ne želim / ne mogu učiniti.

- Ovo mi se ne sviđa, pa ni vi to ne biste htjeli.

U ovoj situaciji dijete počinje dijeliti svoje želje na one koje se mogu htjeti, a koje ne. Ispravno i neispravno. Uči napustiti one želje i potrebe koje značajna okolina ne odobrava. Ili ih uopće ne odbija, ali čini se da gubi pravo tražiti ih. Stoga sam si postavio pitanje:

- Imam li pravo pitati? Imam li pravo računati na pomoć ove osobe (i drugih ljudi općenito)?

Uvjerenja s kojima dijete odlazi u odraslu dob:

- Ne pitajte - svejedno će odbiti;

- Potreba za pomoći i traženje nečega je loše;

- Ako sam pitao i odbio sam, loš sam. Zato što sam tražio nešto pogrešno. Ili zato što nemam pravo pitati, ali sam pitao.

Možda se zato mnogi ljudi toliko boje tražiti bilo što od drugih?

Sljedeća odluka koju dijete donosi u ovoj situaciji je" title="Slika" />

1. Svatko ima pravo zahtijevati i zatražiti pomoć.

Sumnje u vezi s tim pravom javljaju se ako je u djetinjstvu dijete koje traži nešto od roditelja dobilo odbijanje i obezvrijeđenje svoje želje. Nešto poput:

- Ovo vam ne treba jer ja to ne želim / ne mogu učiniti.

- Ovo mi se ne sviđa, pa ni vi to ne biste htjeli.

U ovoj situaciji dijete počinje dijeliti svoje želje na one koje se mogu htjeti, a koje ne. Ispravno i neispravno. Uči napustiti one želje i potrebe koje značajna okolina ne odobrava. Ili ih uopće ne odbija, ali čini se da gubi pravo tražiti ih. Stoga sam si postavio pitanje:

- Imam li pravo pitati? Imam li pravo računati na pomoć ove osobe (i drugih ljudi općenito)?

Uvjerenja s kojima dijete odlazi u odraslu dob:

- Ne pitajte - svejedno će odbiti;

- Potreba za pomoći i traženje nečega je loše;

- Ako sam pitao i odbio sam, loš sam. Zato što sam tražio nešto pogrešno. Ili zato što nemam pravo pitati, ali sam pitao.

Možda se zato mnogi ljudi toliko boje tražiti bilo što od drugih?

Sljedeća odluka koju dijete donosi u ovoj situaciji je

2. Imamo pravo biti ljuti na one koji obezvrijeđuju ono što nam je važno

Ljutnja je reakcija na kršenje naših granica, što nam daje energiju za njihovu obranu. Kad nam netko kaže da ne bismo trebali željeti ono što želimo, to je napad na vrijednosti, a time i kršenje granica. Ljutnja u ovakvoj situaciji vrlo je zdrava reakcija.

Ali ako nemamo pravo želje ili pravo tražiti, tada nećemo osjećati bijes zbog takve amortizacije. Bit će potisnuta i otići će u nesvijest.

Ili će se to očitovati kao autoagresija, a osoba će se grditi da ona, kažu, nije takva i želi nešto pogrešno.

Slika
Slika

Želim reći nekoliko riječi u obranu onoga tko obezvrijeđuje. Osoba to ne čini iz zlobe, već u pravilu u obrani. Teško mu je to odbiti jer tada susreće svoj osjećaj krivnje. Jedan od načina da to izbjegnete je uvjeriti osobu koja traži da ni njoj ne treba njezin zahtjev. Najlakši način za to je da ga obezvrijedite.

3. Drugi ljudi imaju pravo odbiti naš zahtjev.

Druga strana medalje" title="Slika" />

Želim reći nekoliko riječi u obranu onoga tko obezvrijeđuje. Osoba to ne čini iz zlobe, već u pravilu u obrani. Teško mu je to odbiti jer tada susreće svoj osjećaj krivnje. Jedan od načina da to izbjegnete je uvjeriti osobu koja traži da ni njoj ne treba njezin zahtjev. Najlakši način za to je da ga obezvrijedite.

3. Drugi ljudi imaju pravo odbiti naš zahtjev.

Druga strana medalje

Često se ova zabrana odbijanja proteže na osobu koja traži, pa čak može poslužiti i kao argument u manipulaciji: "Uvijek ti pomažem, a ti …" Teško je osobi odbiti i siluje se kako bi se složio i "ne vrijeđajte drugoga". Nažalost, ova će žrtva na ovaj ili onaj način zahtijevati pomirenje.

Ponekad, da biste sebi dopustili odbiti nekoga, morate prvo dopuštenje u sebi dati drugima. Ponekad, naprotiv, da biste si dopustili da ne pristanete na zahtjeve koje ne želite ispuniti, morate vidjeti da apsolutno svi ljudi imaju to pravo. Čak i s obzirom na najbliže.

Na kraju članka dat ću riječi koje sam sebi kao rezultat toga rekao:

  • Dajem si dopuštenje da tražim pomoć, dajem si pravo da trebam druge ljude i razgovaram o tome. I oni me imaju pravo odbiti.
  • Odbijanje nije smak svijeta, neću se srušiti s njega i moći ću to odoljeti. Ako se jedno mjesto uskrati, ovo nije kraj svemu. Ako druga mjesta i ljudi mogu pomoći.
  • Ako netko ne želi ispuniti moj zahtjev, to ne govori ništa o mojoj osobnosti niti o mojoj želji.
  • Bolje je tugovati zbog neispunjenja želje nego slomiti samu potrebu, odreći se onoga što želite jer to netko ne odobrava.

Ovo su nova rješenja i pogled na situaciju iz perspektive odrasle osobe, a ne djeteta. Ove riječi me podržavaju, pomažu mi tražiti i prihvatiti odbijanje ako se to dogodi. Možda će i vama biti od koristi.

Preporučeni: