OSOBNOST KAO OZLJEDA

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46

Na razini zdravog razuma i u pop psihologiji rašireno je nerazumijevanje procesa formiranja osobnosti. U pravilu se ovaj proces smatra netraumatskim linearnim poboljšanjem, nečim suprotnim uništenju.

Destruktivni mentalni procesi, poput neuroze i traume, vjerojatnije su povezani s poremećajem osobnosti nego s njegovim nastankom. Osobnost je po našem mišljenju apsolutna suprotnost mentalnoj devijaciji.

Često govore o "skladno razvijenoj osobnosti", pretpostavljajući da destruktivni procesi nisu sudjelovali u formiranju takve osobnosti.

Ovo je gledište netočno, jer je osobnost specifična konfiguracija psiholoških poremećaja. Stječe se kao posljedica traume psihe.

Jedan od ključnih čimbenika koji određuju traumatsku prirodu procesa formiranja osobnosti je izolacija od drugih. Osoba kao osoba nastaje kao rezultat socijalne isključenosti. U ukrajinskom jeziku ovo je načelo najočitije. Osobnost na ukrajinskom je "posebnost", što izravno ukazuje na povezanost s izolacijom od drugih. Izolacija je također povezana sa značajkom, odnosno neusklađenošću, razlikom od drugih.

Svaki od elemenata koji čine osobnost bolno se stječe, tvoreći se kao nadgradnja nad početnim stanjem potpune apsorpcije i ne razlikuje se od drugih.

… suprotno uvriježenom mišljenju, primarno stanje osobe nije sebičnost i ostvarivanje osobnih interesa (to jest izolacija od drugih), već, naprotiv, neraskidiva povezanost s drugima i pripadnost njima.

Drugim riječima, nije odvajanje ono što prethodi sjedinjenju s drugima u cjelovitost, već početna fuzija s njima prethodi procesu razdvajanja koji povezujemo s odrastanjem.

Odrastajući i stječući osobnost, osoba se izdvaja iz jedinstva i nerazlučivosti od drugih, formira se kao nešto odvojeno od njih. Ovo je neizbježno traumatičan proces, jer je za osobu stanje fuzije s drugima manje bolno, odnosno njegova odsutnost kao osobe.

Uobičajeno vjerujemo da je žrtvovanje sebe radi drugih kvaliteta koju stječemo i koju stvaramo u mukama prevladavanja vlastitog egoizma. Zapravo, naprotiv, lakše nam je žrtvovati se, pripadati drugome, nego biti drugačiji i zastupati vlastite interese.

Zato u razdobljima unutarnje iscrpljenosti, kada nema više snage za egocentrizam i neovisnost, tražimo zaštitu u drugom, spremno se žrtvujemo, odnosno vraćamo se u početno osnovno i za nas prirodnije i manje traumatično stanje - formira se stanje djeteta koje još nema osobnost.

Ovo je i terapeutski učinak filmova i TV serija - rastopimo se u životima likova, suosjećamo s njima, odmičemo se od vlastitih života. Drugi, radikalniji način bijega od vlastitog života je potpuno se posvetiti voljenima (najčešće djetetu ili partneru) ili određenoj skupini ljudi, na primjer, crkvi.

Društvo je čak razvilo način da opravda takav bijeg - spremno prihvaćamo ideju da potpuno žrtvujući sebe radi drugih, pokazujemo vrlinu, da je ljubaznost odlika naše osobnosti. Pravdajući se, čak krivimo druge što nisu dovoljno ljubazni. Zapravo, u takvoj situaciji krajnje ljubaznosti, osoba kao osoba je odsutna.

U stvarnosti nam je potrebno više napora da ne žrtvujemo sebe nego žrtvujemo sebe radi drugih. Spremno se otapamo u drugome i žrtvujemo sebe, jer nam se to više sviđa i lakše je od procesa oblikovanja i zadovoljenja naših osobnih interesa.

Želja svima ugoditi i ugoditi odgovara početnom, prirodnijem stanju za nas. Popularno mjesto o psihologiji tvrdi da skladno razvijena osobnost "zadovoljava one oko sebe svojim mentalnim zdravljem, sposobnošću da se slaže s ljudima". Što se tiče ove izjave, vrijedi postaviti pitanje je li uopće legitimno nazvati osobu koja se uvijek sviđa drugima, a ne u

zakoračivši s njima u sukob. Što ga onda čini osobom ako nikoga uopće ne uzruja?

Biti osoba znači razviti sposobnost da vas ne vodi instinktivna potreba ugoditi i udovoljiti svima.

Osoba s osobnošću sposobna je stvoriti vlastito mišljenje koje se savršeno ili barem ne u potpunosti podudara s mišljenjem drugih.

Osim po osobnom mišljenju, osoba se od drugih razlikuje po svojim idejama, svjetonazoru, stilu, načinu života. "Jedno" apriori znači drugačije od onih koji pripadaju drugima, a biti drugačiji od drugih je traumatično za osobu, znači biti izoliran od drugog i na neki način biti različit od njega, kršeći idealno stanje kohezije.

Štoviše, što ste drugačiji od drugih, to ste više sami, a usamljenost zbog bitne društvene vrijednosti osobe za njega je izuzetno bolno stanje.

U idealnom slučaju, osoba je osoba koja je u nepremostivom sukobu s drugima, lišena bilo kakvih dodirnih točaka s njima. Ali malo ljudi ide na to.

Iako, koliko god da je osoba izolirana od drugih, ona ne prestaje biti povezana s njima, jer mi ne postojimo izvan društva. Na kraju, svaka izolacija je istovremeno i oblik povezanosti s drugima, jer je čak i akutni sukob dijalog.

Kako postajemo drugačiji od drugih, nikada se potpuno ne odvajamo od njih. Osobnost je neuroza izolacije od drugih, odstupanje od prirodnog stanja fuzije i nerazlikovanja s drugima. Unosimo prostor između sebe i drugih, što nas istodobno odvaja od njih i veže ovom odvojenošću. Ovaj prostor boli, ali to je osobnost.

(c) Julie Reshet