Muškarac, žena, Grablje

Sadržaj:

Video: Muškarac, žena, Grablje

Video: Muškarac, žena, Grablje
Video: AGAPE ARHIVA: Zorica Tomić i Vladeta Jerotić - Žena i muškarac (03.2006) 2024, Travanj
Muškarac, žena, Grablje
Muškarac, žena, Grablje
Anonim

moj bože da to su iste grablje

nije mogao vidjeti u mraku

ajde opet

da one

Jeste li ikada primijetili da se vaš odnos sa suprotnim spolom razvija prema sličnom scenariju? Kao da svaki put kad nagazimo na istu grablju.. Stječe se dojam da smo kontrolirani nekim nesvjesnim scenarijem koji nas tjera da ponavljamo greške..

To je zato što se takav scenarij "bilježi" u nama. Koliko god mijenjali partnere, koliko god se slagali s njima ili sami sa sobom, da ćemo se sada ponašati drugačije, naš unutarnji scenarij ostaje isti. To znači da se odnos razvija na isti način kao i prošli put. To će se nastaviti sve dok se ne oslobodimo ovog scenarija. [jedan]

Odakle dolazi ova skripta i što učiniti s njom?

Svatko od nas imao je djetinjstvo. I u djetinjstvu smo nešto dobivali od roditelja, ali nešto nismo dobivali. Djetinjstvo je moglo biti teško ili relativno lako, ali nitko nije imao savršeno.

A ono što u djetinjstvu nismo primili, sada želimo primiti od partnera. To može biti pažnja, njega, fizički kontakt, udobnost doma, toplina, pohvala. Možemo se osloniti (nesvjesno) da će nam partner pružiti, povećati naše samopouzdanje, poslušati ili obrnuto, preuzeti moć u svoje ruke, oslobađajući nas potrebe da nešto odlučimo. Postoji mnogo mogućnosti za ono što možete poželjeti od partnera.

Naizgled normalne ljudske želje, ništa nadnaravno, zar ne? Želim toplinu od svoje žene. Želim se brinuti o svom mužu. Je li to normalna stvar?

A sada - najvažnije!

Psiha je uređena na takav način da mi (nesvjesno!) Za svoje partnere biramo upravo takve ljude, od kojih je teško dobiti ono što želimo. Odnosno, prvo sebi stvaramo istu situaciju kao u djetinjstvu. A onda herojskim naporima pokušavamo izaći iz toga.

grabli_1
grabli_1

Brusnica

Zamislite da ste došli na tržište. Recimo za brusnice. Ušli smo u red brusnica. I vidite željenu brusnicu, evo je, točno ispred vas. Pitajte prodavača koliko:

- 10.000 po kg.

- Koliko?! 10.000 ?!

- Pa da. 10000.

- Ne, neću kupovati po toj cijeni. Idemo po 300?

- Pa nema šanse.

Istodobno, u blizini, 2 metra od vas, stoje i prodavači s brusnicama za 300 r / kg. Ali vi ih ne vidite. Ili mislite da su njihove brusnice drugačije. Ili je dosadno kupovati od njih.

Usput, o dosadnom. Klijenti mi često dolaze i kažu da im je dosadno u vezi. Zapravo, ispostavlja se da im je ovo prva prilika u životu da izgrade zdrav odnos. Bez histerija, skandala i međusobnih zamjerki. Ali ovo je dosadno:

- Draga, daj mi brusnice!

- Molim te.

Dosada. Nema adrenalina, nema vožnje. Čini nam se da nema strasti. Da ovaj odnos nije stvaran.

Patimo s beskompromisnim prodavačem i na kraju odlazimo razdraženi. Odlazimo na drugo tržište. Ali na njemu radimo isto. Vidimo samo one koji imaju brusnice za milijun.

grabli_2
grabli_2

Opet. Slijedite logiku:

1. Živimo s iluzijom da ćemo od partnera primiti ono što nismo dobili od roditelja u djetinjstvu. [2]

2. Biramo partnera koji je sličan roditeljima. Odnosno, onaj s kojim nećemo dobiti ono što želimo.

3. Dobit ćemo istu situaciju kao u djetinjstvu s roditeljima. To će nam omogućiti da uronimo u svoju traumu iz djetinjstva.

4. pokušavamo "izaći" iz ovog stanja. Ali ne odrastanjem. Ne učimo davati sebi ono što nismo primili. I to na račun partnera. Odnosno, pokušavamo promijeniti njegov stav prema nama.

5. Jasno je da se partner ne želi mijenjati. Nastaje sukob.

Kao rezultat toga, imamo nekoliko puteva:

1. Ne trebaju mi brusnice! Ne treba mi veza. Toliko smo razočarani da više nemamo vezu. Ili počinjemo, ali sigurno i udaljeno. Još jedna privremena opcija.

2. A onda 10.000! Borba za moć. Nisam kupio bundu - ne bi bilo seksa. Neće biti seksa - neću pobijediti policu. Nisam zakucao policu - juha je bila na stolu … obrišite je!

3. Pa, možda će se jednog dana složiti … Mislimo da ćemo snagom svoje ljubavi jednog dana prisiliti osobu da bude ono što ne može biti. [3]

4. Naučiti davati sebi ono što nismo primili u djetinjstvu. Tada ne ovisimo o partneru. Tada smo slobodni. Tada nas ne zanima koliko prodaje svoje "brusnice". Onda i sami imamo što.

Očigledno, jedina opcija koja poboljšava život je potonja. Stoga je u vezi naš zadatak pronaći ono što želimo, ne u partneru, već u nama samima. Naučite si pružiti sve što vam je potrebno - sami. Kao odrasli.

Drugim riječima, postoje dvije faze braka: nezrele i zrele. U nezreloj fazi partnera smatramo odgovornim za svoje potrebe. Zapravo, radi se o istim grabuljama. U zreloj fazi sami zadovoljavamo svoje potrebe. Ako je partner pomogao - dobro, ne - mogu se sam snaći. Iz iskustva je ovo situacija drugog i sljedećih brakova.

Ne zgazim grablje

naišao davno

sada naoružan njima

češljajući se

@Zhanna Tebieva

Svima koji su dublje zainteresirani za ovu temu, preporučujem čitanje:

1. Eric Berne “Ljudi koji igraju igre. Psihologija ljudske sudbine"

2. James Hollis “Dreams of Eden. U potrazi za ljubaznim čarobnjakom"

3. Robin Norwood "Žene koje previše vole"

Preporučeni: