Psihoanaliza Ima žensko Lice

Sadržaj:

Video: Psihoanaliza Ima žensko Lice

Video: Psihoanaliza Ima žensko Lice
Video: Žrtva ima žensko lice 2024, Travanj
Psihoanaliza Ima žensko Lice
Psihoanaliza Ima žensko Lice
Anonim

Navikli smo psihoanalizu povezivati s iznimno jasnom muškom slikom, gotovo izvan svake sumnje. Samo se povremeno ovo temeljno gledište baca u sjenu očajnih, "prikrivenih superiornosti" ličnosti poput Horneyja. Ali ne radi se o ljubomori ili čak o penisu. I o imidžu analitičara

Toliko smo statični u svojim asocijacijama oko banane, cigare i drugih duguljastih i ne najdelikatnijih predmeta da sliku terapeuta stavljamo u drugi plan, vjerujući da je važnije i važnije dati tumačenje i ocrtati njegovo granice i ulogu u životu klijenta. Ali slika (čitaj - pozicioniranje) terapeuta teško da je najmanje značajna komponenta.

Čini nam se da je tumačenje - dati točan naziv onome što se dogodilo - najvažnije. I to je istina, ali nije sasvim tako. Najvažnije, najteže je priznati (zdravo, narcizam) da činjenica oporavka klijenta ne ovisi uvijek samo o točnosti primjene određene tehnike. No, u većoj mjeri ovisi o tome kako terapeut vidi sam "oporavak" i kako mu zacrtava put. Jer ako terapeut nastoji izliječiti, neće postići ozdravljenje. S druge strane, ako se ovaj poriv obuzda, a ozdravljenje vidi kao dodatni bonus koji općenito ne ovisi o terapeutu, veća je vjerojatnost da će se simptomi povući i da će se klijent osjećati bolje. I uvjeren sam u ovo: želja psihoanalitičara da shvati i izliječi isključuje te mogućnosti za klijenta.

Dakle, analitičar mora biti u posebnom stanju spremnosti za iznenađenje. Takav odnos terapeuta prema onome što se događa Lacan naziva "pojavnostima". A vidljivost je u ovom slučaju antipod umjetnosti. To je prije stav prema sebi, a ne umjetno zauzeto držanje u prisutnosti drugih. Vidljivost je ovdje pokušaj da se krene ispočetka, da se riješe svjesnih očekivanja, da postane prazan list papira na koji se može pisati. A to nije tako lako učiniti (recimo opet zdravo za narcizam). Morate naučiti dopustiti da vas iznenadi, "prikazati zaborav", "prikazati budalu", koliko god to grubo zvučalo. I tu je važan upravo ženski spol, jer vidim izravnu vezu između ženstvenosti i vidljivosti. Dopustite mi da objasnim.

Siguran sam da se ženski položaj izražava upravo u načinu prikrivanja, čineći to ne toliko da nestane za druge, već da bi se čedno sakrila od sebe. I ta je gesta toliko nenamjerna da izgleda kao prirodni produžetak samog tijela. Obmana je stanje ženstvenosti. Ženstvenost koja je upućena sebi, a ne nekome drugome.

Postoji velika razlika između muškog i ženskog u smislu prijevare. Govoreći o ženskom i muškom, prije svega mislim na osebujan stav svakog (bez vezivanja za spol) prema vlastitom tijelu i specifičan način maskiranja. Drugim riječima, to su dva različita načina za pokazivanje i prikrivanje zadovoljstva. Kad žena nešto skriva, to skriva prije svega od sebe, ne mareći zapravo za drugoga, čime otvara veo tajne. Dok čovjek, ako nešto skriva, to skriva prvenstveno od drugih. Čini to tako marljivo da i proces i gesta maskiranja postaju previše očiti. Drugim riječima, kada žena nešto sakrije, ona stvara misterij, ostavljajući prostor za iznenađenje, dok muškarac razbija tajnu, gušeći sva pitanja u korijenu. I ovdje je važna još jedna stvar: riječi "muškarac" i "žena" treba shvatiti kao položaj (muški ili ženski) koji osoba zauzima, bez obzira na spol.

Preporučeni: