2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46
Iluzije nas privlače jer ublažavaju bol
a kao zamjena donose zadovoljstvo.
Zbog toga moramo bez prigovora prihvatiti da kada
Iluzije se sudaraju s djelićem stvarnosti
razbijeni su u komade …"
Sigmund Freud
Iluzije - naše uobičajeno sigurno utočište od užasnog nepravednog svijeta - vrlo su potrebne u ranom djetinjstvu, kada postoji mnogo pitanja, kada postoji mnogo nepoznatih i neobjašnjivih, mnogo strahova. Uz pomoć iluzija u tom razdoblju psiha se štiti od čudne i okrutne stvarnosti.
No, tijekom odrastanja, kada se sfera svijesti proširi i naše ideje o svijetu oko nas, kad se znanje o nama samima i okolnoj stvarnosti nakupi, stvarnost se više ne čini neshvatljivom i zastrašujućom, već naprotiv, postaje zanimljiva i uzbudljiva za život.
Tada bi, u idealnom slučaju, iluzije trebale nestati s “vjetrom promjene”, “potonuti u zaborav”, raspasti se na male komadiće, pasti u ponor nad kojim raste raž.
No, često se događa drugačije: mi se do kraja, zanemarujući sva moguća racionalna uvjerenja, držimo do svojih iluzija, poput spasa koji bi nas trebao štititi od boli kad smo suočeni s teškom stvarnošću.
Zato u svoj odrasli život, u svoje odrasle odnose, donosimo čestice našeg idealnog svijeta, gdje je „sve jednostavno i poznato“, jer se sastoji isključivo od naših ideja i zakona o tome kako bi sve trebalo biti. Ali te se ideje jako razlikuju od zakona stvarnosti.
Što možete učiniti kako ne biste upropastili svoj život uzaludnim očekivanjima, živeći u iluzornom, izmišljenom svijetu?
“U bajkama dobro nakon naporne borbe uvijek pobjeđuje zlo. Pa tome i služe bajke. U stvarnosti, češće sve završava obrnuto i ljudi s boli postupno gube iluzije zasađene u svom djetinjstvu uz pomoć bajki”, napisao je Ali Apsheroni.
Iluzije se, ipak, prije ili kasnije slome sa stvarnošću: kad ih osoba više ne može zadržati, jer su racionalni zakoni čvrsti i nepokolebljivi; ili kad iluzorna percepcija svijeta već počinje ugrožavati neke aspekte opstanka; ili kad im netko više puta nagazi na "grablje", sve dok nisu dovoljno čvrsto nabili čelo, počinje shvaćati da ovdje nešto nije u redu i napokon skida svoje "ružičaste naočale".
I prava sreća kad uspijete sami skinuti ove "čaše u ružičastoj boji"!
Jer često i dalje pucaju na stvarnost, nepomirljivu s iluzijama … I, kao što znate, razbijaju staklo iznutra …
Nepodnošljivo je, strašno i na prvi pogled nepodnošljivo kad izađete, kao goli, na prodorne vjetrove zdravog razuma, racionalnosti nakon tihe, mirne, tople luke iluzornog svijeta.
Ti vjetrovi iščupaju sve ono za što smo se godinama tako oduševljeno držali, nose naše pažljivo i problematične dvorce u zraku daleko, daleko izvan neba, raznose potpuno iluzorne oaze u pustinjama naše duše.
I onda strašno, ali logično pitanje "Što dalje?"
A onda: bol … Nepodnošljiva užasna bol …
No, upravo u ovom trenutku važno je ne okrenuti se natrag, ne dopustiti sebi ponovno pobjeći u taj dragi siguran, ali ne i stvarni svijet.
U ovom je trenutku važno živjeti i doživjeti sve što je potrebno proživjeti i doživjeti.
Zato što je to življenje novo otkriće svega skrivenog u našem stvarnom životu. I ovo iskustvo je kretanje naprijed kroz bol, kroz nemoć, kroz razočarenje u naš stvarni život, i u nas same, onakve kakvi smo uvijek mogli biti i što ćemo biti ako vjerujemo u tu autentičnost, koju smo skrivali od sebe dugo …
Bol će proći … Rane će zacijeliti …
S vremenom se više nećemo osjećati goli bez svojih iluzornih predodžbi o svijetu i životu. Postupno ćemo naučiti odabrati odgovarajuću odjeću za vrijeme.
I opet će svijet zasjati duginim bojama sreće, nadahnuća, ljubavi, vjere i nade.
No sve će to već biti višestruko punije, dublje i ljepše! Jer bit će stvarno!
A negdje tamo ćemo svi pronaći svoju pravu luku, tihu i sigurnu … I bit će kao da se vraćamo kući …
Preporučeni:
Radoholizam Kao Bijeg Od Bliske Veze
Izvana, obitelj ima sve … Sve je lijepo "zapakirano" i dostupno: muž, žena, djeca, materijalno bogatstvo, jednom riječju čini se da je sve sigurno. Ali ovo je samo fasada, školjka, da tako kažem. A unutra je praznina, nema duhovne bliskosti i uistinu zajedničkih interesa, nema međusobnog dijaloga, iskričavog zajedničkog smijeha, a dugo nema znatiželje i iznenađenja.
Suzavisnost I želja Za štednjom Kao Bijeg Od Nemoći
Ponekad se osjećam nemoćno. Za mene je ovo jedan od najtežih osjećaja za podnijeti, jer ovdje nema energije, ali svakako želim nešto učiniti. Jer od ove netrpeljivosti i vlastitog neuspjeha želite pobjeći bilo gdje: u ljutnji, u krivnji, u ogorčenosti, u aroganciji - bilo gdje, ali samo ne ostati ovdje.
Bijeg Od Stvarnosti Kao Način Rješavanja Problema
Fizički bježi: a onda prekida veze, napušta posao, emigrira u drugu zemlju, bezglavo odlazi na posao ili hobi. Ili psihički bježi: a zatim ignorira problem, pretvara se da ne postoji, da je sve u redu. To čine, na primjer, žrtve obiteljskog nasilja.
Suzavisnost Kao Vječni Bijeg Od Samog Sebe
Suzavisnost kao vječni bijeg od samog sebe Imate li osjećaj da ne živite svoj život? Ili kao da se život nastavlja kao u snu? Da će se još samo malo - malo i dogoditi prekrasne promjene, sve će se radikalno promijeniti, ali za sada morate čekati ili izdržati ili trpjeti tako da su promjene već kao nagrada?
Terapija Kao Bijeg Od Usamljenosti (priča Iz Prakse)
Imam jednog klijenta. Vrlo uspješan i atraktivan. Lijepo, s obitelji, mnogo dobrih i korisnih poznanika, dosta uspješan start-up posao, kojim smo se u početku bavili zajedno s njim. Suprotno omiljenoj temi psihologa, imao je odlične odnose s obitelji, razumijevanje s roditeljima i prijateljstvo s drugom rodbinom.
