2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46
Kako je kul ponekad sjesti i izrezati tako nešto. Polako otvorite kanale i samo pomičite prste i oči, prenoseći značenje na nešto što može podnijeti ovaj teret.
Ljepota.
Ne tako davno primijetio sam da je lijep. Gledajte ravno naprijed što mogu, i vidite što vidim. Uočite ljepotu i ne pokušavajte je zgrabiti, primijetite i odmah je oslobodite, nemojte je držati svojim upornim pogledom. Osloboditi ljepotu kako biste i sami postali slobodni i vidjeli koliko je to zaista lijepo - ne oduprijeti se slobodi drugog pored sebe.
Smirenost.
Izdahnite iz sebe i osjetite u plućima ovaj vakuum, koji ne podnosi prazninu, i poziva zrak natrag kući. Zrak je moj zatvorenik, a kad se oslobodi, osjećam lakoću i prazninu u sebi. Ovaj trenutak je toliko nevjerojatan u svom užasu da mi daje osjećaj smirenosti, kao da je "sve gotovo, evo ga, tišina", ali nešto u meni zamišlja paniku i moja pluća svojom silinom prisile napadaju okolnu tišinu, ispunjavajući me tuđom prazninom. Kao da moja smirenost dolazi u trenutku oslobađanja od tuđeg što nije postalo moje, izdahnite i čist sam, prazan sam, slobodan sam. Udahni i opet sam prazna. Mirno, udahni, udahni, izdahni.
Buka.
Zvukovi mi govore da nisam sam. U potpunoj tišini pronalazim li sebe? Ovo je pitanje i zvuči mi kao puls u glavi. Ponekad želite da sve bude tiho, a ponekad želite slušati pjevušenje kako biste znali da je sve u redu. Zvuk je val. Val nosi energiju i u tišini se prebacujem na nešto drugo što me hrani. U tišini mogu otvoriti svoj tajni motor, tihi krik koji raznosi sve u svemiru poput uragana. Govori li mi ovaj tihi glas isto što i zvuk koji čujem? Čujem nešto drugačije u njihovim zvukovima. Ovako zvuči duša, nikome nečujna, ali tako da otpuhuje krov.
Ozbiljnost.
Što je ovo uopće? Jučer je bilo teško, danas je lako, kamo je nestala težina i odakle lakoća? Teško je govoriti o ozbiljnosti. Osjećam to kao nešto nepostojeće u svom svijetu osjećanja, tj. kad mi je teško, ne osjećam da mi je lako, ili "moguće". Od suprotnog? Može biti. Nemam se čega uhvatiti, ovaj koncept se drobi, a ako nema semantičkih oslonaca u obliku izvedivih osjećaja, onda sve slama, gubim vezu s objektom. Ozbiljnost je kao da je kontrola putovnice na granici sa značenjem, ako se jasna fotografija ne vidi u prikazu sebe, tada je granica svijesti zatvorena, strogoća me slomila.
Pila se reže dok se vodi rukom osobe koja gleda u drvo.
