Povijest Jedne Analize

Video: Povijest Jedne Analize

Video: Povijest Jedne Analize
Video: Hrvati i Srbi - povijest jedne averzije 2024, Svibanj
Povijest Jedne Analize
Povijest Jedne Analize
Anonim

Priča o jednoj analizi.

Tema natjecanja braće i sestara počela me zanimati relativno nedavno. Zanimalo me kakvim pogonima ljudi upravljaju u ovakvoj vezi, zapečaćenoj rodbinskim vezama, a istovremeno s prilično snažnom porukom "dodatnoj" zajednici pored društva kao takvog.

Društvo u društvu i dva (ili više) pojedinaca okovanih jednim vektorom usmjerenim na roditelje. Što žele, polako i metodično, međusobno se ubijajući i silujući, što je nagrada na ovom natjecanju. I premda se odgovor sam nameće, za moju tjeskobu povezanu s ovim pitanjem bila je potpuno neočigledna.

Zašto razmišljam o ovome i zašto mi je zanimljivo ako nemam braće i sestara i s konkurencijom mi je sve izuzetno jednostavno, odustao sam i priznao svoj poraz (ili … je li to takva taktika?). Skenirajući ovo tlo naišao sam na slučaj u kojem je između ostalog prezentirana tema natjecanja braće i sestara i u tom sam trenutku u sebi uhvatio jedva primjetan dodir razumijevanja da je i moj otac neka vrsta braće i sestara. Tema očinstva pomogla je sagledati ovu temu iz drugog kuta i sagledati ovaj odnos kao iz perspektive sudionika, a ne izvana.

I tako sam, zadubljen u slučaj konkurencije, odmaknuvši se od teme analize, pogledao u svoj rodovnik. I doista, cijelo ovo vrijeme hodao sam uz svoju temu, točnije, s temom svog oca. Tamo me je doista privuklo i jasno sam osjećala svoju prisutnost, ali još uvijek nisam mogla shvatiti koja je moja uloga u ovoj interakciji i što radim, analizirajući očev odnos.

Ovo bi naravno mogla biti moja projekcija, a možda i jest, jesam li u stanju podijeliti sliku oca u sebi i sebi postaviti element natjecanja između podijeljenih dijelova?

Možda bih na ovaj način mogao dobiti barem malo njege od svog Oca Super Ega, koji, budući da je dio mog Super Ega, ne pokazuje prema meni odgovarajuću pažnju, tj. mome Egu. Je li Ego sposoban podijeliti Super Ego, ostaje za mene otvoreno pitanje, najvjerojatnije ne, možda je to samo cijepanje Ega preslikano u Super Ego, odnosno moje vlastito cijepanje u odnosu na mog oca.

No, jedan detalj mi se učinio kao nit vodilja Ariadne, koja me je izvela iz labirinta (da, možda je ovo maštarija o izlazu iz labirinta). Mislio sam da, u načelu, s obzirom na temu oca, temu natjecanja braće i sestara, jednostavno tražim, i prirodno, nalazim opravdanje za svog oca, u činjenici da mu nije stalo do mene. Davanje statusa žrtve može mi vrlo dobro objasniti nedostatak topline i ljubavi od njega. Moj se libido ovdje razdvaja i jedan tok odlazi u nježnost i prepoznavanje mog oca "razapetog", a drugi ga razapinje.

Agresija i ljubav, spajajući se u jedan kanal, tvore moj Ego i prelijevaju se u moj intrapersonalni sukob (Edipov kompleks) izlijevaju se u rascjep, odnosno kastriran, tok nježnosti i ljutnje.

Htio sam imidž svog oca učiniti "dobrim", želio sam se brinuti za njega, sažalijevati ga i pomagati mu, ali za to sam ga morao razapeti u sebi, a pokazalo se da ovo uopće nije natjecanje braće i sestara, ovo mi je konkurencija za brigu o sebi, sada, s pozicije oca.

Preporučeni: