Etika Psihoanalize

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46

Etika dobra na tržištu psiholoških usluga

Današnja zajednica “profesija koje pomažu” jako se bavi pitanjem etike. Zvuči kao da najhumaniji, najodgovorniji i najiskusniji stručnjaci zvone na uzbunu, pozivajući javnost da obrati pozornost na posebno opasnu situaciju. Ponekad se na humanističkoj oznaci zaoštrene rasprave može pronaći usklik: "kolege su se opet posvađale oko etike!", A među ostalim znatiželjnim detaljima ispada da takvo temeljno pitanje u potpunosti priznaje ne etičke oblike rasprave.

Međutim, vrijedi poslušati ono o čemu zapravo govorimo, a nije teško shvatiti da je u središtu ove notorne rasprave nešto vrlo u skladu s onim što se naziva "pravo potrošača na pružanje odgovarajuće usluge" kvaliteta. " Na kraju, pitanje jasno odražava jamstva rezultata i sigurnost dobiti. Drugim riječima, etika tržišnih odnosa ovdje služi (ili iskorištava?) Kategoriji dobra. Za ilustraciju sljedećeg gaženja humanističkih i profesionalnih ideala u pravilu se navode dokazi o "kršenju granica" i takvi nesmotreni koraci stručnjaka koji očito nanose štetu, uništavaju, frustriraju njegove štićenike.

Za dobro klijenta, raspravlja se o potrebi regulacije i kontrole. Prema glasinama, postoji posebno povjerenstvo za pružanje psiholoških usluga i državna regulacija ovog pitanja uskoro će se pojaviti kroz zakon i sustav licenciranja. Problem je ozbiljan, stručna zajednica odlučna je u čuvanju humanističkih ideala koji se neočekivano uklapaju u promet na tržištu, budući da bi plaćanjem klijent trebao dobiti korist koja mu pripada, uz kršenje etičkih normi i nedostatak kontrole u ovom području nanosi štetu.

Strogo govoreći, radi se o etici tipičnog, odmjerenog i prodanog dobra. Dakle, u uvjetima robno -novčane razmjene, a sam status subjekta sveden je na razinu objekta - osoba se obraća klijentu stručnjaka, koji je pak predmet ocjenjivanja usklađenosti s etički kodeks profesionalne zajednice.

U ovom stanju stvari, onaj tko odstupi od norme postaje kriv, štoviše, ispostavlja se da se klijent apriori ispostavlja krivim, budući da se upravo on obraća stručnjaku s problemom koji se, u ovoj logici, označava odstupanje od norme. S druge strane, stručnjaka u početku opterećuje samo teret nadzora i idealni parametri dobra, do kojih se klijent mora povući, ali obje ove hrpe neizbježno uzrokuju krivnju. Krivnja za zločine u sferi općeprihvaćene etike postaje uobičajen teret i za stručnjaka i za njegovog štićenika.

Etika želje u području govora i jezika

Psihoanaliza nesumnjivo pridaje veliku važnost etici. Osim što nema sumnje da stručnjaci na tržištu psiholoških usluga nisu uzaludni i na svoj način pokušavaju pronaći rješenje za doista akutni problem. No postoji temeljna razlika u načinu postavljanja i rješavanja pitanja etike u psihoanalizi.

Prije svega, psihoanaliza svoj izgled duguje etičkom stavu koji je Freud zauzeo u odnosu na svoje pacijente. Prvi psihoanalitičar odmah je zauzeo posebno mjesto s kojeg je dao prijedlog, apsolutno nezamisliv za svoje vrijeme: "Molim vas, recite sve što vam padne na pamet." Freud je napravio riskantan prevrat čiji je značaj teško precijeniti: umjesto da usaduje, emitira, preporučuje s pozicije majstora, odnosno s mjesta upućenog, izložen profesionalnim statusom stručnjaka, on, kao psihoanalitičar, zauzeo najetičniji stav slušatelja u odnosu na govorni subjekt, daleko od vrednovanja. Od tada se to dogodilo samo ovako: što je više stručnjaka na stolcu, manje je analiza na kauču, ili bolje rečeno čak i ovo: mali dio stručnjaka na stolcu može otkazati svaku mogućnost analize na kauču.

Psihoanalitičar žrtvuje zadovoljstvo pokazujući svoju superiornost nad analiziranim, pokazujući, na primjer, svoj status, iskustvo i znanje. Odnosno, promatrajući analitičko stajalište, on se u početku lišava prednosti i potpora izgrađenih naporima svoje svjesne aktivnosti na području svog usavršavanja, profesionalnog razvoja, izvršavanja algoritama i normi. Drugim riječima, analitičar se, koliko je to moguće, stavlja u svjesno alarmantnu situaciju u kojoj postoji šansa za kreativan, analitički čin njegove izjave, kao subjekta nesvjesnog. Cijeli analitički postupak usmjeren je na stvaranje uvjeta i percepciju govora subjekta nesvjesnog, a u interesu upravo ovakve proizvodnje i interpretacije formacija nesvjesnog koncept etike uključen je u psihoanalizu.

Etika psihoanalize ni na koji način nije usredotočena na kategoriju dobra, koja podrazumijeva univerzalno, tipično značenje, te na taj način oblikuje jedinstvenost i posebnosti subjekta. Psihoanaliza slijedi etiku želje subjekta nesvjesnog, to je kreativan proces. Psihoanalitičar je onaj koji se zarazio željom za analizom, odnosno željom da doprinese proizvodnji nesvjesnih radnji, što je moguće samo pod uvjetima slobode koje pruža govor analitičara na kauču. Zbog toga analitičar žrtvuje zadovoljstvo što je obrazovan stručnjak, kompetentan profesionalac, ideal morala i pobožnosti. Sve ove društveno odobrene, dobre osobine sasvim su ostvarive u svojoj punoći, dovoljno je baciti letimičan pogled kako bi se odmah otkrio opipljiv višak takvih slika. A, s druge strane, lako je osjetiti deficit onih koji vole svoj zanat, koji su u stanju osloniti se na svoju želju, odnosno na svoj nedostatak, uzeti u obzir svoju nesposobnost da imaju potpunu kontrolu, potpuni uspjeh, potpuni mir.

Psihoanalitički je pokušaj da analitikova specifična, rizična, jedinstvena želja, koja ni na koji način nije kompatibilna s pravilima i propisima, postane pokretačka snaga analize pacijenta. Etika psihoanalize sastoji se u slijeđenju vlastite želje, analitičar pomaže analitičaru u pronalaženju, izražavanju i otkrivanju njegove želje, koja će svaki put samo ukazivati na nedostatak. Psihoanaliza iskušava želju, ali ne uživa u dobru. Psihoanaliza subjektu otkriva tragikomičnu dimenziju njegova života, gdje zbližavanje s istinom gori i brine, a u isto vrijeme oživljava i budi se. Put analitičke avanture položen je bez obzira na zgaženu i oplođenu masu korisnika velike ceste, na kojoj se vino snalazi, što s gledišta psihoanalitičke etike ne nastaje kao posljedica gaženja pristojnosti, već kao posljedica izdaje vlastite želje.

članak je objavljen na web stranici znakperemen.ru u rujnu 2020