Terapija Prejedanjem

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46

Ponekad mi klijenti dolaze tražeći da smršavim. Počinjem ih pitati o njihovom odnosu s hranom i pokazalo se da imaju kompulzivno prejedanje. Prejedanje je vrsta anksioznog poremećaja u kojem osoba jede kako bi se nosila sa svojom tjeskobom.

Poremećaj prejedanja ima isti osnovni uzrok kao i drugi anksiozni poremećaji. Razlog je taj što osoba ne ispunjava svoje potrebe i osjećaje, a energija koja se za to izdvaja ostaje unutra i poprima karakter tjeskobe. Na primjer, volio bih sada vrištati i zaustaviti ovaj impuls, ali na njemu ima energije i ta se energija pretvara u tjeskobu. A tjeskoba već poprima uobičajene oblike, individualne za svaku osobu. To mogu biti fobije, napadi panike, tjeskoba zbog novca, budućnosti, izgleda ili, u našem slučaju, kompulzivno prejedanje.

U djetinjstvu su se djeca koja su kasnije razvila poremećaj prejedanja našla u situacijama u kojima roditelji nisu zadovoljili njihove potrebe. Ili zbog nedovoljne pažnje prema djetetu, ili zato što sami roditelji nemaju osjetljivosti na njihove potrebe, nemaju vještine da ih zadovolje, a dijete nema priliku postupno naučiti razumjeti što osjećam, što Želim i kako se nositi sa svim ovim …

Roditelj samo hrani dijete, a ne zadovoljava njegove druge potrebe, poput prihvaćanja, pažnje, poštovanja, divljenja. Dijetu tada ne preostaje ništa drugo nego pokušati zadovoljiti sve svoje potrebe hranom. Istodobno, roditelj, vidjevši debeljuškasto dijete, može biti nezadovoljan kako izgleda, koliko jede, a zatim počinje pokušavati kontrolirati ovu hranu. A onda hrana, općenito, postaje središte njihovog odnosa.

Također se događa da je u obitelji uobičajeno da se svi razgovori vode samo za stolom tijekom obroka, a ostatak vremena dijete ne može privući pažnju roditelja.

Sve to dovodi do činjenice da puno toga u životu djeteta postaje vezano uz hranu. I postaje sve nemoguće ostvarivati svoje potrebe kroz neke druge stvari, a u početku to ne nauči, a onda, čak i ako je nešto nastalo, njegove vještine nisu bile fiksne.

Klijent s poremećajem prejedanja ima poremećen ciklus zadovoljstva. Kad prvi put spoznamo svoju potrebu, tada je spoznamo, tada osjećamo zadovoljstvo. Štoviše, prekršene su sve faze ovog ciklusa.

U terapiji klijenta prvo vraćamo u područje njegovih potreba, učimo ga slušati i čuti što se tamo događa osim hrane.

Zatim morate naučiti kako provesti te potrebe. Ove vještine praktički ne postoje kod osobe s prejedanjem, jer ga u djetinjstvu nitko nije učio kako se ljudi nose sa svojim potrebama. Što bih trebao učiniti ako želim vrištati, ali ne želim da naša veza prestane? Ili ako želim ići u klub, a partner mi je ostati kod kuće, što bih trebao učiniti?

I osoba postupno počinje shvaćati da glad koju osjeća nije uvijek povezana s fizičkom glađu, te može naučiti pitati se: što sada želim? Želim li sada spavati, piti, komunicirati s nekim, trebam li biti zagrljen, razgovarati s nekim o svojim osjećajima? Zvuči jednostavno, ali zapravo je to višemjesečni posao, to je vještina za koju je potrebno vrijeme, stalno praćenje sebe - što sada želim.

Također morate naučiti slušati ne samo osjećaj gladi, u izravnom i metaforičkom smislu, već i razlikovati o kakvoj se „gladi“radi, odnosno o kakvoj se potrebi radi, naučiti je adekvatno zadovoljiti, a također poslušajte osjećaj "sitosti", zadovoljstva. Osjećaji "kad sam sit" i "danas mi više ne trebaju". Kad se "previše priča danas" ili "previše šuti danas" ili "imam dovoljno ljudi za danas". Razlikovati "život" koji je obilježen gađenjem i stvarnu sitost koja je obilježena zadovoljstvom.

Postupno, ta raznolikost života, koja postaje dostupna osobi, neprimjetno smanjuje količinu hrane, odnos s hranom postaje zdraviji kad više nisu u prvom planu. Osoba odjednom primijeti da u onim situacijama u kojima je prije imala misli o "kanti pilećih krila", te misli više ne nastaju. Da se već neko vrijeme nije prejeo, da mu je težina već pala, a to više nije toliko važno kao što je bilo na samom početku.

Prejedanje je tako pogrešan način kontakta sa svijetom. A prejedanjem terapije, mijenjanjem odnosa s hranom ne radi se o tome da se hrana počne još više kontrolirati, jer se u ovom slučaju važnost hrane samo povećava i ona ne djeluje. Ovdje se radi o polaganom i postupnom otkrivanju drugih aspekata života u životu osobe, koji mogu donijeti različite osjećaje i biti povezani s drugim potrebama. Što je dublje njegovo razumijevanje sebe, to je manje problema s prehrambenim ponašanjem.

Poteškoća u radu s takvim klijentima je u tome što ponekad osoba ne brine o prejedanju, već samo o svojoj težini. A sve što želi je smršavjeti, po mogućnosti brzo i trajno. Postoje smiješni slučajevi kada na prvom sastanku klijent zahtijeva da mu se daju jamstva rezultata i mjerljivi kriteriji prema kojima će shvatiti da terapija uspješno napreduje. Moramo objasniti da terapija nije posao, te ne mogu biti nikakva jamstva, a kriterije po kojima može prosuditi uspješnost terapije, sam može odabrati prema svom ukusu, jer su vrlo individualni. Ispostavilo se da je osoba došla smršavjeti, a zatim joj se nudi da zaroni u svoje osjećaje i potrebe, odnosno da učini ono što mu je jako neugodno, a što izbjegava cijeli život uz pomoć kompulzivnog prejedanja. Istodobno, niti poslovni plan, niti jamstva za ulaganja. Dakle, poslovni prijedlog. Jeste li spremni uložiti u takav projekt?