Kriza Smisla života. Prekretnica U životu 35-45-godišnjaka

Video: Kriza Smisla života. Prekretnica U životu 35-45-godišnjaka

Video: Kriza Smisla života. Prekretnica U životu 35-45-godišnjaka
Video: Kriza u životu čoveka - Nemanja Boričić 2024, Travanj
Kriza Smisla života. Prekretnica U životu 35-45-godišnjaka
Kriza Smisla života. Prekretnica U životu 35-45-godišnjaka
Anonim

Čitajući djela E. Ericksona nailazim na njegov opis egzistencijalne krize u ljudima. Čini se da čovjek živi, ali nema smisla u životu. Ili se čini da u životu postoji smisao, ali samo osoba vidi da to značenje nije njegovo. Prošlo je oko 100 godina otkako je taj poznati autor pisao o ovoj pojavi. No jesu li njegove knjige zbog zastare izgubile smisao? Je li njegova fraza izgubila na važnosti: "U društvenoj džungli ljudskog postojanja nema smisla živjeti bez osjećaja identiteta."

Jasno je da od tada nema statistike. I kako se može utvrditi koliko je posto stanovništva izgubilo smisao života? Isprobajte, pitajte ljude oko sebe! Koliko će njih reći da ne vide smisao života? Mislim da to neće učiniti mnogi. U društvu nije prihvaćeno govoriti o ovome. Čak i na individualnom savjetovanju s psihologom o tome baš i ne pričaju. Pa, barem dok se ne izgradi povjerenje. I ovo obično nije prva konzultacija. I to unatoč činjenici da je često ovo pitanje glavna stvar koja je dovela do psihologa.

Možda da biste razumjeli koliko ljudi ima smisao života, morate im postaviti pitanje poput: "Što je vaš smisao života?" Možda oni koji imaju sve sa smislom života neće oklijevati i priznati da su nekako izgubljeni na ovom svijetu? Ne! Mislim da ni to neće pomoći. Samo što će ljudi početi masovno govoriti o tipičnim smislovima života, opisivati ih u takvim slučajevima. Reći će vam da žive radi djece, radi svojih roditelja. Reći će vam da morate otplatiti hipoteku, kredit za automobil, da je na djelu novi projekt, a bez njih nikako …

*

Čini se da sve zvuči kako treba i čini se da osoba ima smisao života, čak i "ispravan smisao života"! No, radi li se samo o djeci i roditeljima? U automobilima ili stanovima, poslovima i poslovima s nepunim radnim vremenom? Često tim društveno prihvatljivim izrazima osoba samo prikrije svoju duhovnu prazninu.

A ako osoba nema nešto zbog čega bi htjela živjeti u vlastitom životu, tada čovjek ponekad osjeća da uopće ne živi! Sjećate li se gore navedenog citata E. Ericksona: "U društvenoj džungli ljudskog postojanja nema smisla živjeti bez osjećaja identiteta"? Možete se jako dugo skrivati od drugih, a prije svega, naravno, od sebe, svog nedostatka smisla u životu. Nije čak ni teško to učiniti sve dok postoje ista djeca, roditelji, hipoteke i tako dalje, itd. Ali to ne traje vječno, zar ne?

**

Djeca rastu, roditelji umiru, mogu biti otpušteni s posla. No kad se to dogodi, svi čimbenici krize smisla života dolaze do izražaja. Ovdje se već nemoguće sakriti iza vanjskih omota slatkiša uspjeha. Ovdje postaje loše iznutra, loše i još gore …

Posebno postaje loše ako već nema dovoljno sredstava. Ako je zdravlje već postalo loše, ako dob više ne podrazumijeva snagu koja je bila na 25. U pravilu, djeca rastu kad osoba ima već 40 i više od 45 godina. A prije tog vremena bilo je mnogo, mnogo godina aktivnog oponašanja život ispunjen smislom.

35-45 godina je posebna dob, posebno razdoblje u životu.

Vrijeme kada se čini da je snaga dovoljna, ali često nedovoljna da vodi stari način života.

Vrijeme kada se čini da je zdravlje u punom jeku, ali u stvarnosti se prvi, ali ne i prvi ozbiljni problemi već pojavljuju.

Vrijeme kada se čini da su djeca još mala, a djeca se ne broje toliko dugo!

Vrijeme kada se čini da je brak nepokolebljiv, jesmo li zajedno toliko godina? No, u ovom braku često često postoji pukotina.

Vrijeme kada je osoba često "rasla" s mjesta na kojem je bila aktivna mlada zaposlenica, ali se drugo mjesto možda ne nudi. Ili ga čak mogu "zamoliti" da obavi ovaj posao.

Uostalom, vrijeme kada osoba može shvatiti da je toliko dugo išla u krivom smjeru! A snage za drugi put možda je već nestalo …

Osim toga, iskreno rečeno, primijetit ću da prije ove dobi uopće nije moglo biti imitacije sretnog života, moglo je biti sretnog života. No neka od značenja dostupna su samo onima koji su prošli 30 godina, onima starijima od 37, 45 godina. Do ovog doba teško je pogoditi neka od značenja. Veći dio onoga što se čini očitim u 35-45 ne vidi se ni u 25!

Što naši sugrađani obično rade ovdje, suočeni s takvom krizom značenja u svom životu? NS! Može biti puno "cool" opcija!

Ponekad nekome u pomoć priskoči alkohol.

Ponekad spas traže u ljubavnici, ljubavniku (atomi i ljubavnice, ljubavnici).

Ipak, naravno, možete se izravno uhvatiti u koštac sa životom dugoročne djece.

Prijatelje i djevojke možete okupiti za jednim stolom. S punim želucem teško je razmišljati o smislu života.

Također možete razmišljati o obnavljanju kuće kada to zapravo nije potrebno, uzeti u život svojim roditeljima kada zaista nije potrebno, postoji mnogo, mnogo drugih vrlo „ispravnih“opcija za oponašanje života ispunjenog smislom. I sve ove opcije imaju svoje nedostatke.

Da, alkohol će oduzeti neka iskustva, dok će stvoriti još više iskustava drugačije vrste, i to ne samo onog čiji je "prijatelj sada alkohol", već i od mnogih ljudi oko njega. Čak i kad ne piju s njim, čak i kad ne mogu piti s njim. S ljubavnicom ili ljubavnikom vjerojatnije neće zaživjeti sklad, već još veći nesklad. S viškom hrane koja odvlači pažnju od problema, doći će i do prekomjerne težine, što će stvoriti još više problema. A možda ne samo prekomjerna težina, već i dijabetes i hipertenzija. Tada će nastati more problema! Odrasla djeca možda neće cijeniti uplitanje u njihov život i kontakt s njima može se zauvijek izgubiti!

Tako se ispostavlja da se time uopće ne rješavaju problemi, već se stvaraju problemi sebi i drugima. Štoviše. Stvaranje mora problema za sebe i druge!

****

Koji je izlaz iz ove situacije? I koji je izlaz ?! Ovdje samo želim uskliknuti.

Naravno, najbolji izlaz je izbjegavanje ove situacije koliko god je to moguće. Radi se o okretanju testiranju vaše vrijednosno-semantičke sfere, ne samo kad je sve postalo loše, već o redovitom ispitivanju sebe o toj temi i zašto živim. Ne morate to raditi svaki dan, ne morate to raditi svaki tjedan. Jednom godišnje, ili jednom u nekoliko godina, dajte si vremena za analizu, preispitivanje onoga što vam se sada događa, što će vam se sljedeće dogoditi.

Kad se bliži 35-45 godina, vrijeme je da napravite „opće čišćenje“, „grandiozan inventar“u svom životu. Podsjetiti. Čemu sve to služi? Da postavim pitanje, kako ću biti kad moja djeca, roditelji i mnogi prijatelji napuste moj život? Što mi preostaje? Jesam li sada s tom osobom?

Definitivno ne biste trebali odustati od svega i otići u drugi život, druge odnose, jednostavno zato što je tamo sve drugačije. Na drugi način, to ne znači vaše. Još jedno, to je, drugo. Ovo je unutarnji posao koji iz navike može biti teško obaviti.

*****

Svatko to može učiniti sam, ali teško je raditi duboku mentalnu aktivnost dok je u krizi. I tu duboki rad s psihologom može biti od velike pomoći. Ovo više nije rad usmjeren na rješavanje jednog lokalnog problema u životu, to je dubok rad na razumijevanju sebe, razumijevanju svog puta, svojih značenja.

******

Ako ste zainteresirani za publikaciju i teme u njoj, pogotovo ako vam se svidjela, lajkujte, pišite svoja pitanja, komentare, podijelite sa svojim prijateljima!

Preporučeni: