Maska, Poznajem Li Te? Pravo Upoznavanje Sebe

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46

Svatko od nas u životu je imao negativnih situacija. I u tim situacijama proživljavaju se neki osjećaji. Jeste li primijetili da se osjećaji ponavljaju?

Čini se da je osoba bila drugačija, a vrijeme je prolazilo, a vi ste se morali promijeniti. No, osjećaji su ostali isti. Ova se situacija može odnositi i na osobne odnose i na radnike.

Kako se to događa?

Svako dijete mlađe od 7 godina pati od ozljede u djetinjstvu. Preživljavajući bol ove traume, dijete uči braniti se i stavlja masku. Pod ovom maskom prestaje biti sam. U ovoj je situaciji naučio određeno ponašanje.

Dakle, što je trauma iz djetinjstva?

Ovo je vrlo snažna emocionalna bol koju dijete doživljava u situacijama kada njegova unutarnja potreba nije zadovoljena. To je stanje u kojem dijete živi samo. A kako ne bi uvijek iznova doživljavao tu bol, dijete počinje učiti na određeni način reagirati na situaciju, učiniti nešto ili ne učiniti nešto, zabraniti sebi da nešto učini.

Postoji 5 osnovnih ozljeda:

1 trauma odbačenih

2. Trauma napuštenih.

3. Trauma poniženih.

4. Trauma izdaje.

5. Trauma nepravde.

Za svaku ozljedu dijete uči i stavlja određene maske.

Maska je obrambeni mehanizam, koja počinje u djetinjstvu i pomaže izbjeći patnju, intenzivnu bol i razočaranje. Pomaže djetetu da se prilagodi i ublaži emocionalnu nesvjesnu bol. Ovo je podosobnost koja sprječava dijete da se otvori i bude ono što jest. Takvo ponašanje učimo u djetinjstvu, navikavamo se na njega, a u odraslom životu nesvjesno uvijek iznova gubimo.

Možete postaviti pitanje: "Zašto onda skinuti masku? Uostalom, ona štiti ljudsku psihu?"

S jedne strane, maska štiti dijete od tjeskobe i boli. S druge strane, maska sve više udaljava dijete od sebe, ne dopušta očitovanje istinskih želja.

Svaka osoba ima maske. Nema ljudi koji ne bi pokazali emocije u negativnim situacijama. Postoje ljudi koji su naučili ne pokazivati svoje osjećaje.

U psihologiji postoje statistike koje govore da smo samo 10%svjesni onoga što nam se događa u životu. Sve ostalo događa se nesvjesno.

A ako ne razmišljamo o činjenici da se doživljava ista bol, da se situacija ponavlja uvijek iznova, nastavit ćemo privlačiti iste ljude u svoj život i stvarati iste situacije. Te se situacije gomilaju i gomilaju s velikim teretom ostavljajući negativan otisak. Osoba se počinje umoriti, gubiti energiju i resurse.

Kad dođe spoznaja da problem postoji, tada moramo potražiti njegove korijene koji su pokrenuli ovu reakciju.

Naučili smo razloge pojavljivanja "maski" u našim životima, a također ćemo razmotriti svaku od njih u sljedećim člancima.

MASKA Oduševljenje počinje. Bježite od sebe

Već smo se u prethodnom članku bavili pojmom "traume iz djetinjstva" i da je riječ o vrlo snažnoj emocionalnoj boli koju dijete doživljava u situacijama kada njegova unutarnja potreba nije zadovoljena. To je stanje u kojem dijete živi samo. A iza svake ozljede stoji određena maska iza koje se krije dijete.

Danas ćemo razmotriti trauma odbačena i maskirana "bjegunac".

Ova se trauma budi od trenutka začeća do prve godine djetetova života.

Sva djeca žele da budu željena i voljena. Tako da mu roditelji svojim djelima i riječima pokažu da su ga čekali i drago mu je što ga vide.

No ponekad dijete shvati da njegovo rođenje ne donosi radost. To bi moglo biti neplanirano dijete. Ili su čekali dječaka, ali rodila se djevojčica. Ili uopće ne izgleda kao mama ili tata. I tada beba čita ponašanje i emocije roditelja. I ne osjeća svoju vrijednost te dolazi do zaključka da nema pravo na život.

Zbog toga se dijete ne smatra potrebnim i važnim na ovom svijetu i za svoje roditelje. Ima osjećaj da ne zna što treba biti.

Takvo se dijete ne osjeća kao punopravni član obitelji. Osjeća se suvišnim i dosadnim svima. Takva djeca često bježe od kuće. Njihova glavna svrha je provjeriti trebam li me nekome i hoće li me tražiti. Iznutra su vrlo usamljeni.

U odrasloj dobi, "bjegunci" imaju vrlo nisko samopoštovanje. Vjeruju da se ništa ne bi promijenilo u svijetu da ih uopće nema.

U timu su takvi ljudi nevidljivi, pokušavaju ostati po strani. Crna boja prevladava u odjeći, kako se ne bi istaknula i ne usmjerila pozornost drugih na sebe.

Život sa strahovima s kojima im je jako teško nositi se njihova je sudbina. Često postaju ovisni - o drogama, alkoholu, sektama. To ih spašava od doživljavanja negativnih osjećaja s kojima se ne mogu nositi.

Sve pozitivne trenutke u svom životu doživljavaju kao privremenu pojavu i uvjereni su da će se sve vratiti. na prethodno nepotrebno stanje.

"Odbjegli" mogu otići i vratiti se bez objašnjenja ili očiglednog razloga. Istodobno, oni sami ne mogu objasniti zašto se to događa.

Izvana su takvi ljudi često mali, mršavi, odjeća ne odgovara veličini, bijesnih očiju, slabog glasa, nejasnih i zbunjenih misli.

U svom rječniku često koriste riječi "nitko", "ništa", "nestati", "nema mjesta".

No, s druge strane, žele biti prihvaćeni, žele biti dio društva. No svojim ponašanjem ne dopuštaju kolektivu da ih prihvati. Ne mogu izgraditi konstruktivnu komunikaciju, ne mogu privući pozornost i interes.

Prepoznajete li se pod ovom maskom? Ili netko iz vašeg najužeg kruga?

Želite znati više ili napraviti razliku? Zatim se prijavite za moje osobno treniranje ili dođite na moj autorski program "Umijeće cijeniti sebe", a mi ćemo to učiniti zajedno.

S ljubavlju i brigom

Olga Salodkaya