Priča O Fobiji

Video: Priča O Fobiji

Video: Priča O Fobiji
Video: Podcast:На гости кај ПрилеП4анец | Никола Дукоски 2024, Svibanj
Priča O Fobiji
Priča O Fobiji
Anonim

Muškarac od 38 godina, nazovimo ga Ivan, obratio se za pomoć zbog pritužbi na opsesivni strah za svoju djecu od 5 i 10 godina.

Prema Ivanu:

Ne mogu se prestati bojati da će se djeci dogoditi neka vrsta nevolje. Zbog toga sam u stalnoj napetosti, cijelo vrijeme očekujući najgore. Zastrašujuće scene djece traumatizirane, ispadnuće s balkona, pogođene u mojoj se mašti izvlače automobil i drugi užasi. Došlo je do toga da usred noći uđem nekoliko puta u njihovu sobu kako bih provjerio je li sve u redu. Osim toga, vrlo mi je teško dopustiti djeca idu u vrtić i školu, zabrinut sam da bi i s njima moglo biti nečeg- onda se to dogodi.

Razumijem da je ovo potpuno nenormalna situacija. Što da radim? Kako se riješiti ovih strahova?"

Radila sam s Ivanom u integrativnom pristupu, kombinirajući metode kognitivno-bihevioralne i psihoanalitičke terapije.

S njim smo imali nekoliko izložbi. Strah je postao manje izražen, ali napetost je i dalje postojala.

Tada sam zamolio Ivana da zamisli da se dogodilo ono najgore, da su mu se strahovi obistinili. Prije toga sam čovjeka uvjerio da je bolje proći kroz njegov strah i pravovremeno se riješiti ugnjetavajućih ideja nego što bi ga neprestano proganjale i mučile.

Image
Image

Ivan je uz moju podršku izgubio strašnu situaciju prije nego što je završila, unatoč prethodnom otporu. Tada sam tražio da zamislim pozitivne i negativne strane života bez djece.

Muškarac je primijetio sa pozitivne strane, neočekivano za sebe, da ga više neće sputavati osjećaj dužnosti i odgovornosti te da si može priuštiti ljubavnu vezu s drugom ženom.

Razmišljanja o intimnom odnosu s radnim kolegom išla su zajedno sa strahovima za djecu, ali on se bojao priznati tu želju prvo sebi zbog jakog osjećaja krivnje pred svojom obitelji i katastrofizirao posljedice nesretne izdaje.

Ivan je od djetinjstva bio pomalo sumnjičav i zabrinut. Drva za ogrjev bacila je u ovu "neurotičnu peć" njegova majka, budući da je mogla prikazati najčešće situacije kao moguću katastrofu.

Ivan je doživio neurotični sukob između osjećaja dužnosti i seksualnih nagona. Želja je bila toliko jaka da je ponekad kliznula misao: "Kako bi bilo lijepo da sam slobodan! Mogao bih izgraditi odnos sa ženom koja me toliko privlači."

Image
Image

No te su misli izazvale nepodnošljiv osjećaj krivnje, uslijed čega je krivnja istisnuta, a neurotični strah i kontrola postali su na neki način prekomjerna kompenzacija krivnje, neka vrsta kazne.

Sljedeći korak bio je utvrđivanje krivnje za potencijalnu izdaju.

Ivan je, kao i svaka neurotična osoba, sebe optuživao samo za pomisao da odstupi od svoje moralne dužnosti. Ovaj intrapersonalni sukob stvorio je veliki ugrušak napetosti u cijelom tijelu.

Uspio sam ga uvjeriti da možete misliti loše misli, dok radite dobra djela, da nas same misli ne čine krivima, da je besmisleno zamjerati sebi nešto što se još nije dogodilo, a ne činjenicu da će se to dogoditi.

Ivan se smirio i dopustio si maštati o odnosu s tom ženom pa čak i zamisliti njihov zajednički život. Zbog toga je došao do zaključka da mu radna kolegica nije prikladna za život, a maksimum koji bi želio je jednom se s njom seksati kako bi "zatvorio geštalt".

Rezultat našeg rada bio je da je umjesto neurotičnih reakcija, Ivan naučio konstruktivno suočavanje sa stresom.

Na kraju nekoliko sesija Ivan je rekao da ga strahovi više ne muče.

Preporučeni: