2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46
Postoje ljudi koji UVIJEK sami doživljavaju toksični osjećaj krivnje, stalno ga izazivaju u drugima i, kao alat, koriste ga za manipulaciju drugima.
Najčešće ovo ponašanje počinje u djetinjstvu.
U psihoanalizi postoji teorija odnosa objekata, koju je vrlo dobro opisala Melanie Klein. Ona govori o tome kako se svi oblici odnosa sa svijetom i drugim ljudima ne postavljaju čak ni u djetinjstvu, već u djetinjstvu.
Ako obitelj manipulira jedni drugima i neprestano pritišće gumb "vino", tada dijete upija takav model ponašanja. On ni ne zna što je drugačije. U njegovoj viziji, svi odnosi među ljudima temelje se na kontroli, krivnji i manipulaciji.
Kad takvo dijete odraste, misli da je takva shema interakcije s drugima norma. A ako uđe u zdravo, ekološki prihvatljivo društvo, tada u njemu ne može adekvatno komunicirati i uvijek traži formulu koja mu je poznata. I često ne samo traži, već ga i pokreće među ljudima.
Stalno se ispričava, ugađa na sve moguće načine, trudi se biti vrlo ugodan.
Ako nema razloga tražiti oprost, on ih sam stvara (na primjer, kasni) kako bi iskusio osjećaj krivnje, drag i blizak od djetinjstva.
A ako ima dovoljno logike i moći, tada u bilo kojem odnosu, obiteljskom ili industrijskom, gradi strukturu: ja sam šef, a ostali su podređeni. Ovo je njegova idealna slika svijeta.
Takva osoba ne razumije horizontalne odnose, kada su svi na istom planu i ravnopravno komuniciraju. Bez manipulacije, pritiska i izazivanja krivnje.
Ako ne uspije stvoriti odnos: ja sam šef - vi ste podređeni, tada prihvaća model: ja sam podređen - vi ste šef, ali definitivno ću potražiti nekoga tko će mi postati podređen. Na primjer, kad budem imao djecu, učinit ću ih takvim. A ja ću njima manipulirati, optuživati ih i ucjenjivati.
Dakle, s koljena na koljeno prenosi se otrovni osjećaj krivnje.
Za one koji su sada vidjeli poznate crte ili obrasce ponašanja, važno je to shvatiti i prekinuti lanac.
Čuvajte sebe i svoje najmilije.
Preporučeni:
Jesu Li Osjećaj Krivnje I Osjećaj Odgovornosti Dvije Strane Iste "medalje"?
Ova je tema vječna koliko i ozbiljna. Osjećaj krivnje uništava nas iznutra. Čini nas marionetama, pijunima slabe volje u tuđim igrama. Na njemu nas, kao na udici, hvataju manipulatori. No, jedva da ste razmišljali o činjenici da je osjećaj krivnje koji osoba doživi naličje druge, ne destruktivne, već prilično konstruktivne osobine ličnosti - osjećaja odgovornosti.
Tri Vrste Krivnje. Odakle To Dolazi U Nas?
Tri vrste krivnje. Odakle to dolazi u nas? Osjećati se krivim znači smatrati sebe odgovornim za sreću ili nesreću drugih. Krivnja za ono što radimo, za ono što imamo, krivnja za ono što JESMO. Odakle to dolazi u nas? Djeca su od malih nogu ovisna o tome kako njihovi roditelji žive:
Što Je Podmuklost Krivnje
Kad ne vjerujete u sebe, programirate se na neuspjeh, a ako mislite da nemate sreće, to će se dogoditi. Najčešće se stanje nesigurnosti pogoršava osjećajem krivnje, a onda kada se osjećate krivim i njime se može vrlo pametno manipulirati. U biti, proživljavajući ovaj osjećaj, kao da čekate kaznu.
Kako Razlikovati Racionalnu Od Iracionalne (neurotične) Krivnje
Krivnja Je li osjećaj koji nastaje kao odgovor na povredu vlastitih ili društvenih vrijednosti koje su unutar osobe internalizirane. Ako je sram neuspjeh bića, onda je krivnja neuspjeh na razini djelovanja. Krivnja, naravno, ima i pozitivne funkcije, osjećam se krivim ako lažem, zahvaljujući tome mogu postati pravedniji i osjećati poštovanje prema sebi.
Posvećeno Nepriznatim Postignućima I Osjećaju Krivnje
Danas sam bio pomalo iznenađen kad sam čuo novogodišnje razgovore raznih ljudi koje nisam poznavao. Tako se to događa! Oni grde koliko je uzalud odlazeća godina…. “Bila je to loša godina” … tako je ispalo. A događa se i ovako. Prijatelj mi kaže da ne može nikako smršavjeti.
