2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46
Polazeći od znanstvenog i biološkog razumijevanja čovjeka, Freud je svoju teoriju zasnovao na konceptu privlačnosti, koji je shvatio kao fenomen koji se nalazi na granici fiziološkog i mentalnog. Točnije, u klasičnoj psihoanalizi privlačnost se shvaća kao mentalna ideja iritacija koje neprestano izviru iz tijela, uzrokujući unutarnju napetost, koja zahtijeva opuštanje, koje psiha doživljava kao užitak.
Glad, žeđ, pospanost, seksualni nagon, izbjegavanje boli itd. mogu biti primjeri pogona.
Freud je smatrao nepotrebnim pažljivo ih klasificirati i podijelio ih je, s jedne strane, na seksualne nagone i tjera "ja", a s druge strane na nagon za životom (Eros) i nagon za smrću (ponekad ga nazivaju i Thanatos, iako sam Freud nikada nije koristio).
Pod pogonima "ja" Freud je mislio na ono što smo danas navikli nazivati "željom za samoodržanjem". Suprotno intuitivnoj jasnoći izraza "seksualnost", Freud mu daje prilično široko i specifično značenje. Zapravo, seksualnost u psihoanalizi znači svaku želju za tjelesnim užitkom koja se javlja u osobi od rođenja i prisutna je tijekom cijelog života do smrti. Dakle, dijete je od najranije dobi do samog razdoblja puberteta već spolno biće.
Međutim, dječja (infantilna) spolnost, zbog osobitosti psiholoških zadataka odgovarajućih stupnjeva razvoja djeteta i fiziološke nezrelosti, značajno se razlikuje od spolnosti odraslih. U različitim fazama razvoja dominiraju drugi načini zadovoljenja nagona. Seksualna privlačnost uvijek je usmjerena prema objektu, koji također može biti dio vlastitog tijela.
Prvi spolni objekti djeteta, osim vlastitog tijela, su njegovi roditelji ili njihovi nadomjesci. Ovisno o tome kako se te odrasle osobe odnose prema djetetu, može se osjećati da su ili njegovi instinkti općenito zadovoljeni, ili nisu zadovoljni, ili su pretjerano zadovoljni.
U stanju nezadovoljstva dijete doživljava tjeskobu s kojom se, međutim, može naučiti nositi, zahvaljujući, primjerice, činjenici da se u njegovoj psihi postupno pojavljuje slika roditelja koji će se na ovaj ili onaj način pojaviti i zadovoljiti njegovu potrebu. Svaka faza razvoja djeteta ima svoj karakterističan model prevladavanja tjeskobe. Ako je ta tjeskoba bila pretjerana, ili čak traumatična, do fiksacije dolazi u odgovarajućoj fazi, tj. u budućnosti će takvo dijete, a zatim i odrasla osoba koristiti model karakterističan za ovu fazu razvoja djetinjstva kako bi prevladala svoju tjeskobu.
S druge strane, rane spolne želje u određenom trenutku postaju neprihvatljive za svijest, ali budući da u mentalnom životu ništa ne umire, one ne nestaju bez traga, već se "potiskuju", tj. postaju nedostupni svijesti, nesvjesni. Nesvjesno, pak, funkcionira prema načelu užitka koje nastoji potpuno i odmah postići, stoga takve nesvjesne želje neprestano nastoje prodrijeti u svijest i pronaći svoje zadovoljstvo.
Međutim, svijest se opire takvom prodiranju, jer ispunjava zadatak prilagođavanja želja zahtjevima stvarnosti, kao i međusobnih nesvjesnih i nesvjesnih želja. A nesvjesne želje moraju se probijati zaobilaznim putem, nalazeći se kao zamjensko, simbolično zadovoljstvo. A budući da takva nesvjesna želja i dalje ostaje nezadovoljena, uvijek se iznova vraća u obliku simptoma, s kojim se klijent obraća psihoanalitičaru.
Zadatak psihoanalitičara je "dešifrirati" nesvjesnu želju iza simptoma i dovesti je u svijest klijenta, koji će ga tako moći držati pod svjesnom kontrolom. Klasična psihoanaliza pretpostavlja da se uz pomoć simptoma, nesvjesna želja, koja nema pristup govoru, pokušava tako izraziti.
Nakon što se izrazi, više nije potrebno da se vrati u svijest u obliku simptoma. Osim toga, tijekom spoznaje onoga što je prethodno potisnuto u nesvjesno, uništava se patološki model koji je organizirao život klijenta. Činjenica je da u ljudskoj psihi dominira princip superdeminizma, t.j. pojedini mentalni fenomeni predodređeni su mnogim drugim pojavama koje su u vrlo bliskom odnosu. Pa čak i kad osoba donese najviše, a to nije ni svjesna i racionalno utemeljena odluka, udio nesvjesnih tendencija u njemu i dalje značajno prevladava nad udjelom svijesti. A bit takvog nesvjesnog sudjelovanja unaprijed je određen modelom kroz koji se nesvjesne želje takve osobe ostvaruju u simboličkom obliku i kako je njegova svijest zaštićena od njih. Takvi modeli i oblici zaštite nazivaju se "mehanizmi mentalne obrane".
Najvažnije postignuće klasične psihoanalize je otkrivanje klijentove intrapsihičke stvarnosti, koja se možda ne podudara s njegovom stvarnošću. Pokušavajući probiti svijest, nesvjesne tendencije mogu uvelike iskriviti čovjekova sjećanja i ideje.
Na primjer, kao dijete, klijent bi mogao primiti jedan jedini šamar od oca, ali to bi mu moglo biti toliko bolno da bi s povjerenjem rekao analitičaru da je njegov otac vrlo oštar i okrutno ga kaznio. Međutim, ne samo seksualne, već i agresivne želje usmjerene na sebe ili druge mogu postati nesvjesne.
Freud je vjerovao da osoba ima nagon za smrću, što je temelj agresije. Uostalom, stanje potpunog odsustva svih unutarnjih napetosti moguće je tek nakon smrti.
Preporučeni:
Kratka Povijest Nastanka Klasične Psihoanalize Freud
U današnje vrijeme mnogi vjeruju da je psihoanaliza filozofska škola, kulturološki smjer, metoda za proučavanje društvenih i političkih fenomena. Doista, u modernim novinskim člancima, analitičkim pregledima, esejima iz povijesti umjetnosti često nailazimo na koncepte i pristupe karakteristične za psihoanalizu.
Po čemu Se Geštalt Terapija Razlikuje Od Psihoanalize?
Općenito, klijent ne primjećuje razliku između geštalt terapije i psihoanalize - trenutno postoji mnogo različitih smjerova, pa svaki psiholog koji se usavršava u svom području odabire individualni pristup za svakog klijenta, kombinirajući nekoliko metoda iz različitih smjerova.
Poslovni Coaching: Koncepti "konfliktne Situacije" I "pozicijska Karta Sukoba"
Nažalost, za mnoge ljude njihov uspjeh na poslu ne ovisi samo o tome koliko su profesionalni i marljivi. U nekim slučajevima njihov opstanak u tvrtki može ovisiti o tome jesu li uspjeli na vrijeme uočiti latentne i očite sukobe koji postoje u timu, te razviti ispravnu strategiju ponašanja u tim uvjetima.
Kako Koncepti Procesa Oblikuju Stvarnost?
Ako je polje stalni tok fenomena, što nam se onda čini kao stabilna stvarnost u kojoj većina nas stanuje? Uostalom, nećemo osporiti činjenicu da živimo u relativno stabilnom svijetu koji se ne mijenja svake sekunde. Zašto vanjski dojmovi svijeta oko nas ne odgovaraju temeljnim pretpostavkama o prirodi stvarnosti koje su ovdje postavljene?
Naši Omiljeni Koncepti Domaćinstva
Dobar dan dragi prijatelji! Danas bih htio s vama razgovarati o svakodnevnim pojmovima, tj. takve pojmove koje je bolje ne koristiti u psihoterapiji, jer sami po sebi ne govore ništa ni o čemu i samo okače neke etikete na osobu. Koji mogu biti koncepti?
