2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46
Usamljenost
Neugodno je priznati drugima da ste sami, i tako je divno napokon to učiniti. Ovo priznanje ne daje apsolutno ništa, i u tome je ljepota. Biti usamljen nije nužnost i nije tragedija, to je uobičajeno stanje nekih ljudi koji se, na ovaj način posebno za njih, percipiraju na ovom svijetu. Svatko ima svoju priču o usamljenosti, obično nije jako smiješna. Sami smo i živimo s tim, svaki na svoj način, svaki put na nov način. Ova bol iznutra, to je nešto nevjerojatno neshvatljivo. Onaj tko ga je doživio ne zna odakle potječe i kako ga se riješiti, čini se da to nije dio nas, ali smo istovremeno i mi dio toga. Usamljena bol koja živi u nama tjera nas prema ljudima da je liječimo, a istovremeno odvlači drugu ruku od ljudi, budući da je ta bol povezana s njima. Ovaj ples naprijed -natrag plešemo sami. Zaista želimo biti s nekim i činimo sve da se to ne dogodi. Sa svakim novim uspješnim slučajem izbjegavanja komunikacije, kotač boli još se više okreće, a drugi nas još više privlače, a općenito mrzimo svaku vrstu odnosa. Na kraju ćemo ostati sami.
Usamljenost kao samosvijest
U našem životu dolazi trenutak kada priznamo činjenicu da smo sami na ovom svijetu. Pišem da prepoznajemo stvarnost kao takvu da nitko ne želi biti odgovoran za naše postupke i za naše živote. Prisiljeni smo učiniti sve sami, razumijemo da nas nitko osim nas neće usrećiti, a nitko nam neće dati radost, mir i sigurnost u životu. I do ovog zaključka dolazimo nakon mnogo pritužbi i razočaranja, nakon puno propalih nada, nakon stotina uspješnih slučajeva koji nam nikada nisu donijeli zadovoljstvo. Do toga dolazimo polako, bolno, sa žaljenjem i strahom, a do toga uvijek dolazimo sami.
U ovom trenutku ne možemo osjećati nekoga kao prije, i odjednom otkrijemo taj mučan osjećaj u punoj mjeri i on nam pokazuje gdje smo. Unutra smo. Ovdje smo i cijelo ovo vrijeme smo bili ovdje. Počinjemo potpuno vidjeti sebe i svoje horizonte.
S vizijom vaše usamljenosti dolazi šok i bol. Kako budu prolazili, sve ćemo jasnije isplivati ta, naša prava slika, koja nam je cijelo ovo vrijeme bila nedostupna. Možda ćemo jasnije razlikovati vlastite potrebe od onih koje nam nameću drugi.
I tu imamo veliku priliku, možda prvi put u životu, učiniti nešto za sebe i samo ono što želimo.
Samoća je kapital
U vašoj samoći, što je čudno, možete pronaći vanjski kapital, t.j. stvarna vanjska korist. Da biste to učinili, samo trebate biti u svojoj prirodnoj ulozi i iskusiti patnju zbog toga što ste sami. Ovu vanjsku patnju mogu i privući će ljudi koji će vas definitivno htjeti spasiti, to će biti takozvani spasioci.
Ako se unutarnja stvarnost ne ostvari, ona postaje vanjska stvarnost. U ovom slučaju, naša subjektivna unutarnja patnja od usamljenosti generirat će naše nesvjesne radnje radi kompenzacije unutarnje boli u obliku vanjske brige i pažnje drugih ljudi ili okolnosti. Izvana ćemo od drugih primiti ono što očajnički želimo imati u sebi, pa takva situacija može trajati neograničeno dugo, zbog činjenice da ne možemo integrirati brigu i naklonost drugih ljudi u svoj unutarnji mir dok ne budemo imali spoznaje o tome što doista želimo i zašto nam je to potrebno.
Doći će drugi i pružiti nam naklonost i toplinu, suosjećat će s nama i pomoći nam, pokušat će učiniti naš život upravo onakvim kakvim ga on vidi. Da, dobit ćemo naš kapital, da, dobrovoljno će nam ga donijeti, da, sve ćemo to uzeti za sebe ne dajući ništa zauzvrat, ali je li tako? U ovoj situaciji, provociranjem druge osobe na pokazivanje zabrinutosti, time se osuđujemo na prisilno i dobrovoljno prepravljanje vlastitih želja i težnji, jednostavno nam se ne dodjeljuju naše, i mi to prihvaćamo. Tako se nalazimo u ovisnom položaju o donatoru i s njim stvaramo ovisni odnos. On ovisi o našoj usamljenosti i njenom očitovanju, a mi ovisimo o njegovoj sposobnosti da nam da ono što navodno želimo, iako to nama i njemu uopće ne treba.
Ovo bježanje od samoga sebe do zamišljenog drugog, ta želja da se nadoknadi unutarnji nedostatak, ta želja da se zasitimo udaljava nas od najvažnijeg, od mogućnosti da shvatimo zašto nam je potrebna ova usamljenost i što nam ona daje. I daje nam sebe. U njoj postajemo istinske osobnosti i pojedinci, a od toga bježimo u snažno naručje drugih, nepodnošljivo se bojimo zamisliti da smo upravo ono što jesmo u trenutku našeg iskustva usamljenosti.
Usamljenost kao razdvojenost i težnja za ljubavlju
Duhovna udaljenost od drugih i dublji osjećaj za sebe daje nam priliku vidjeti osobu pored sebe u njezinoj individualnosti. Možda je ironično, ali kad smo sami najsposobniji smo za ljubav. Mislim da možemo ljubiti čisto i iskreno (ne poričem da je čista i iskrena ljubav dostupna bez osjećaja usamljenosti) i osjećat ćemo je u potpunosti. Svoju ćemo ljubav osjetiti u drugoj osobi tako što ćemo je osjetiti u sebi.
To vidim kao temeljno načelo ljepote zaljubljenosti. Za mene je to kao biti gol pred drugom osobom i uživati u osjećaju da sam pred drugom. Kao prilika da se osjećate zaljubljeno kroz potpunu odvojenost i neovisno samopoštovanje. Kako voljeti zahvaljujući, a ne usprkos.
Magla, magla, magla.
Preporučeni:
"Što će Misliti O Meni?", "Kažu O Meni" - Mitovi Koji Vas Sprječavaju U životu Ili Stvarnosti?
"Što će drugi misliti o meni?" "Govore i ogovaraju me …" Često čujemo takve ili slične fraze. Slične postove možete promatrati i na društvenim mrežama. Ako je riječ o postovima, mini-publikacijama, onda su to uglavnom ove prirode:
Po čemu Se Samoća Razlikuje Od Napuštenosti?
Usamljenost s dramatičnim nijansama, tužno je stanje napuštenosti. Kao da u to ne padaju vlastitim izborom, nesvjesno padaju oni koji imaju "uski otvor" (oprostite metafori) - prihvaćanje . Ostavljaju / ostavljaju one koji bližnjemu ne mogu dopustiti / dopustiti drugačiji svjetonazor ili neslaganje (drugi način donošenja odluka i djelovanja iz drugih značenja).
Samoća Zajedno
Srce je bijesna peć u kojoj se odvija prava alkemija: pretvaranje boli u ljubav. Gubitak svjetova. Rađanje zvijezda. Jeff Foster. Mnogi prijatelji bili su ljubomorni na jednostavnu seosku djevojku Olesju. Vau, udala se iz ljubavi, pa čak i tako uspješno.
Samoća Je Neuspjeh U životu Ili Faza Odrastanja
Samoća je neuspjeh u životu ili faza odrastanja Jednom sam primijetio da se veliki dio mog rada suočava sa strahom od samoće. Da često čujem izraz "bojim se biti sam". Štoviše, to je "jedan". Da, u psihoterapiji ima više žena nego muškaraca.
Samoća žene
Istinska ženstvenost otkriva se pored muškarca. Sva ugodna, životno potvrđujuća punina ženske prirode, što god netko rekao, može se doživjeti, osjetiti, živjeti samo pored muškarca! Svatko tko želi vjerovati u samodostatnost žene može tu stati i ne gubiti dragocjeno vrijeme čitajući ovaj materijal .
