DJETINSTVO PARANOIDNIH OSOBNOSTI

Video: DJETINSTVO PARANOIDNIH OSOBNOSTI

Video: DJETINSTVO PARANOIDNIH OSOBNOSTI
Video: ПСИХОЛОГИЯ ПАРАНОИДНОЙ ЛИЧНОСТИ | ПАРАНОЙЯЛЬНАЯ ПСИХОПАТИЯ | ВИДЫ РАССТРОЙСТВ ЛИЧНОСТИ 2024, Travanj
DJETINSTVO PARANOIDNIH OSOBNOSTI
DJETINSTVO PARANOIDNIH OSOBNOSTI
Anonim

Životi paranoičnih ljudi povezani su sa osjećajem srama i poniženja, oni stalno očekuju da ih drugi ponižavaju, pa u nekim slučajevima mogu prvo napasti kako bi izbjegli bolno čekanje. Strah od zlostavljanja čini ove ljude pretjerano budnima, što pak izaziva neprijateljske i uvredljive reakcije drugih.

Paranoidne osobe karakteriziraju manje ili više blagi poremećaji u razmišljanju i poteškoće u razumijevanju da misli nisu jednaki postupci. Takvim ljudima je jako teško staviti se na mjesto drugih i gledati nešto očima druge osobe.

Pretpostavlja se da su ljudi koji su odrasli paranoični u djetinjstvu patili od teških oštećenja prema osjećaju vlastite snage. Takva su djeca često bila potlačena i ponižena. Osim toga, dijete je možda svjedočilo sumnjivim, osuđujućim stavovima roditelja, koji su jasno dali do znanja da su članovi obitelji jedini ljudi kojima se vjeruje, a ostatak svijeta nije siguran.

Paranoidne osobnosti granične i psihotične razine odrastaju u domovima u kojima su kritika i ismijavanje norma u obiteljskoj komunikaciji; i u kojem je jedno dijete "žrtveno janje" na kojemu se cijeloj obitelji projiciraju kvalitete "slabosti".

Ljudi koji su u neurološki zdravom rasponu obično dolaze iz obitelji u kojima su toplina i stabilnost bili u kombinaciji s kritikama i sarkazmom.

Drugi doprinos paranoičnoj organizaciji osobnosti daje nekontrolirana tjeskoba u osobi koja pruža primarnu skrb djetetu.

Priče o paranoičnim ljudima povezane su s iskustvima srama i poniženja u djetinjstvu, a zatim stalno očekuju da ih drugi ljudi mogu poniziti i zbog toga mogu prvo napasti kako bi otklonili bolna očekivanja poniženja.

Osim toga, dijete su mogli odgajati roditelji koji su bili nositelji uvjerenja koja nisu u skladu s prihvaćenim kulturnim normama, razlikovali su se po promjenjivosti raspoloženja te su pronašli poteškoće u testiranju stvarnosti, a također su opsesivno povezani s psihološkim integritetom djetetovih psiholoških granica. Roditelj je često govorio o stvarima koje nemaju smisla i nisu u skladu sa stvarnošću. Kao odgovor na ove karakteristike roditelja, dijete doživljava zbunjenost i strah te mu je prijeko potrebna konceptualna organizacija interakcija koje je teško zadržati u koherentnom obliku u glavi. S vremenom se dijete prilagođava ovom međuljudskom stilu roditelja, jer djetetu za preživljavanje treba roditelj. Prilagodba se događa promjenom vlastite percepcije stvarnosti kako bi se osmislile osobitosti roditeljskog ponašanja. Ova prilagodba omogućuje djetetu da ostane u kontaktu s roditeljem, ali ovaj proces održavanja veze gradi budnost i opreznost koja cilja na trajnu mogućnost i strah od zlostavljanja.

Preporučeni: