Ljetna Pravila Sigurnosti Djece

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46

Za roditelje ljeto je vrijeme novih briga i otkrića, jer je suvremeni svijet pun iskušenja i prikrivenih rizika koji na prvi pogled nisu tako očiti, ali od toga ništa manje opasni.

Ljeti je dijete u većoj mjeri prepušteno samo sebi, a ako ne možemo uvijek biti u blizini, tada jednostavno moramo naučiti dijete sigurnosnim mjerama, dajući mu vještine da mu osigura sigurnost, učeći ga da prepozna zlo, zlo ljudi i pronaći najbolji izlaz iz nepovoljnih okolnosti … Bilo kako bilo, treba imati na umu da ljeti odgovornost za život i zdravlje djece u potpunosti snose roditelji. Da, moramo priznati da su tijekom vremena dok je dijete bilo u školi ili vrtiću mnogi roditelji izgubili budnost i nisu toliko uključeni u procese razumijevanja onoga što se njihovoj djeci događa u njihovoj odsutnosti. Uobičajeni vanjski izvori opuštaju roditelje tijekom školske godine te se mora uložiti napor da uspostavi interakciju s djetetom, pružajući mu dovoljnu razinu sigurnosti. Mnogi roditelji čak su uplašeni ljetnim razdobljem, budući da svakodnevne brige koje su pale na pleća učitelja sada postaju njihova osobna briga.

Sigurnost djece ima dva različita spektra. Prvi je fizička sigurnost, koja podrazumijeva pravila ponašanja na vodi, pravila vezana uz pregrijavanje i trovanje tijela, ponašanje s kukcima i životinjama, pravila higijene i ponašanje na cesti, na ulici i u šumi. Drugi spektar pravila su pravila psihološke sigurnosti koja podrazumijevaju mogućnost i uvjete komunikacije s novim ljudima, sposobnost izgradnje ispravnih granica za osobnu sigurnost i pronalaženje djeteta u zoni psihološke udobnosti koja isključuje nasilje. U pravilu se do ljeta u časopisima, novinama i na televiziji pojavi mnogo informacija o prvom spektru pitanja. Da, važno je piti više vode, naučiti dijete plivati i držati dijete na vidiku dok pliva u otvorenim vodama i bazenima. Važno je pratiti kvalitetu proizvoda koji se osjetno brže pogoršavaju na vrućini, prati ruke i spriječiti djecu da jedu nepoznate bobice. Važno je znati što učiniti u slučaju ugriza divljih životinja, krpelja, osa i komaraca, kako izbjeći te ugrize i koje mjere prve pomoći treba poduzeti. Potrebno je djetetu objasniti kako se ponašati u slučaju udara groma, na cesti i u blizini vodnih tijela, kako i što može zaštititi od ozbiljnih ozljeda u slučaju pada, na primjer, s bicikla. No danas ćemo se dotaknuti sfere psihološke sigurnosti i kako naučiti dijete da pronađe izlaz iz teških životnih situacija koje se često javljaju upravo ljeti, kada dijete ima dovoljno slobodnog vremena koje može potrošiti da uđe u njih. Roditelj (ako ne može osobno vršiti kontrolu) mora djetetu objasniti sva sigurnosna pravila, dok je potrebno uzeti u obzir dobne karakteristike, jer previše iskren razgovor ne može samo uplašiti dijete, već može pobuditi i interes za teme koje ga još nisu osobito zanimale. Ljeti je djetetov zadatak odmarati se od opterećenja i razvijati se fizički i društveno.

Ovo je vrijeme komunikacije, novih poznanstava i zaljubljivanja. Ovo je vrijeme za eksperimentiranje u odnosima i testiranje snage, izdržljivosti, sposobnosti oduprijeti se iskušenjima i odoljeti razočaranjima. Ovo je prilika da vidite svoje tijelo i vidite ga gotovo pod mikroskopom. Ljeti dijete može okusiti neovisnost, otkriti nove fizičke i intelektualne sposobnosti. Pa ipak, postoje opasnosti koje samo odrasla osoba može prepoznati i spriječiti. Opasnost od gubitka. Ova opasnost postoji kod djece bilo koje dobi, iako se čini da je gubljenje sudbina malih i neznalica. No često su upravo adolescenti, u svom pretjeranom samopouzdanju, izgubljeni u najvažnijem trenutku. Možete se izgubiti i u šumi i u gradu, možete zaostati za skupinom na pohodu, možete pobjeći od opasnosti i izgubiti se. Naučite dijete ispravnom ponašanju.

Prvo pravilo u slučaju da se izgubite, bilo u gradu ili u šumi, jest ostati na mjestu. Naravno, ako odrasli utvrde da je dijete nestalo, počet će tražiti, a dijete bi to trebalo znati, jer panika stvara želju za nepotrebnim radnjama koje dovode do gubitka snage i drugih resursa koji bi mogli biti korisni za opstanak. Očuvanje snage važan je aspekt uspješnog spašavanja. Oholost i panika njegovi su neprijatelji. Ako se želite preseliti u potragu za svojim ljudima, možete se značajno distancirati od njih, što znači da zaista možete izložiti sebe i svoje spasitelje još većoj opasnosti. Drugo pravilo je označiti mjesto i signalizirati ga. To mogu biti zvučni ili svjetlosni signali u šumi i mogućnost odabira pravog pomoćnika u gradu. Ako se dijete izgubi u gradu, važno mu je objasniti da je za pomoć bolje prići ljudima u uniformi - policajcima, vatrogascima, liječnicima, kondukterima, blagajnicama. Obični prolaznici ne mogu uvijek biti prijateljski nastrojeni i ne mogu svi zatražiti pomoć. Neće biti suvišno imati sa sobom telefonske brojeve svojih roditelja (posjetnica) zapisane na papiru. Doista, u stresu, čak i ako ih dijete zna napamet, sve može zaboraviti. Ako se dijete izgubi u podzemnoj željeznici, mora znati da mora ostati na stanici na kojoj se izgubilo, i ni u kojem slučaju ne slijediti u potrazi za roditeljem. To bi trebalo biti pravilo. Ista je priča ako se dijete izgubi u trgovačkom centru ili supermarketu. Odredite uobičajeno mjesto sastanka (kiosk, rubnjak, klupa) ili ga zamolite da miruje ako ne zna gdje je konvencionalno mjesto. Ima djece koja se vole "izgubiti", a namjerno iritiraju roditelje i odrasle osobe odgovorne za njih, želeći doživjeti ugodan osjećaj "da su potrebni", ostvariti svoje potrebe za ljubavlju i priznanjem. Uostalom, ako me traže, onda sam potreban! Važno je djetetu objasniti da je takvo ponašanje opasno i neprihvatljivo na javnim mjestima, a igre skrivača mogu se premjestiti na sigurno mjesto.

Selfie. Nedavno su selfieji koje djeca zauzimaju na najneočekivanijim, a ponekad i opasnim mjestima postali ozbiljna opasnost - na krovovima, na tračnicama, na mostovima i vlakovima, često za to koristeći pokretne predmete. Važno je shvatiti da se želja za snimanjem selfija odnosi na psihološku ovisnost, koja je uzrokovana patološkom željom djece, a češće adolescenata, da privuku pozornost na sebe, nadoknade nedostatak samopoštovanja. Psiholozi i psihijatri već duže vrijeme alarmiraju, ali stvarnost donosi i donosi informacije o pravim žrtvama - žrtvama opasnih selfieja. Začudo, mnogi ljubitelji selfija priznaju da nisu znali da je to opasno. Važno je razumjeti: adolescenti ne znaju uvijek da su neki objekti, poput električnih vlakova, pod visokim naponom. Djecu je potrebno u pristupačnom i razumljivom obliku obavijestiti o sigurnosnim pravilima i posljedicama njihovog nepoštivanja. Ponekad djeci nedostaju jednostavne i razumljive informacije koje nisu dobile na satovima fizike. Roditelji trebaju biti u dijalogu sa svojom djecom, razumijevati njihove potrebe i, možda je bolje potrošiti novac na dobru i kvalitetnu foto-sesiju, zadovoljavajući djetetovu potrebu za spektakularnim fotografijama, a ne gurati ga na krov kuće za više lajkova na društvenim mrežama. Ako dijete ima potrebu dokazati svoju isključivost svojim vršnjacima na način koji je opasan po zdravlje, onda je nešto u vašem odnosu s njim pošlo po zlu. Sigurnost na Internetu.

Ljeti, kada obrazovne aktivnosti izlaze iz vidokruga, djeca koja nisu opterećena lekcijama provode puno vremena za računalom na internetu. Koje su opasnosti interneta? Prvo, to su nepotrebna i opasna poznanstva, često povezana s rizikom od gubitka novca, budući da se djetetu koje ne može razlikovati potrebe i želje na internetu može prodati bilo što. Ulizice ljeti doslovno love neopreznu djecu. Budnost odraslih ovdje neće biti suvišna. Druga opasnost je sadržaj: pornografija, nasilje, pristup ovakvim informacijama ne odgovaraju niti dobi niti razvoju djetetove psihe. Možda ne znate za to, ali dijete može pronaći strahove kojih se nije uvijek lako riješiti. Izlaz je roditeljska kontrola vremena koje dijete provodi na internetu. I najbolje je ovaj put zamijeniti pješačenjima, izletima, kampovanjem, aktivnim odmorom. Odbijanje i agresivnost djece u timu. Prilikom slanja djeteta u kamp važno je shvatiti da je svaka dječja skupina prilično dinamična te se u njoj mogu očitovati grubost i okrutnost prema djeci čije ponašanje, izgled ili težnje ne odgovaraju općim trendovima u skupini. Općenito, kada šaljete dijete na izlet s nepoznatom djecom, trebali biste saznati pravila ponašanja u ovoj skupini, uvjete koji će se ponuditi za život i interakciju te procijeniti kako će vaše dijete moći odgovarati općoj stupanj tjelesnog, intelektualnog i emocionalnog razvoja, može li sam, bez vanjske pomoći, uspostaviti ugodan kontakt s vršnjacima. Postoje posebni kampovi u kojima postoje profesionalni psiholozi koji postavljaju zadatak pomoći u uspostavljanju takvog kontakta, gdje je društvena interakcija temelj i zadatak života u kampu. No ako je ovo sportski kamp ili kamp u kojem su potrebne posebne vještine, možda je bolje odabrati nešto jednostavnije kako se ostatak za dijete ne bi pretvorio u muku. Ljeto je uvijek razlog za naučiti nešto novo ako postoji dobar mentor po tom pitanju. Važno je djetetu objasniti pravila ponašanja s agresorom, od kojih je prvo sposobnost izbjegavanja sudara. Da, to nije uvijek moguće, pa bi dijete trebalo znati u kojim je slučajevima dužno zatražiti pomoć od odraslih, što nikada, ni pod kojim okolnostima, ne bi smjelo tolerirati. Potrebno je naučiti dijete razlikovati ne samo fizičko, već i psihičko nasilje, naučiti interakciju u skupini, biti sposoban raditi u timu. To će mu biti od koristi u budućnosti.

Seksualno i psihičko zlostavljanje. Teško je govoriti o seksualnom zlostavljanju, ali je potrebno. Nažalost, djeca sve više postaju žrtve seksualnog zlostavljanja odraslih. Razlog tome je naše licemjerstvo i nemogućnost razgovora s djecom o tjelesnoj sigurnosti i granicama našeg tijela, o dopuštenoj objavi sa strancima. Ova je tema često tabu tema i ima puno oprečnih osjećaja kod odraslih. Bojimo se i kao rezultat tog straha utjeramo problem u mrtvi kut nesporazuma. Kršenje granica djetetovog tijela, nažalost, počinje u trenutku kada beba sjedi na plaži bez gaćica, a društvo, a i sami roditelji, to smatraju normom. Ne govorim ni o higijenskim pitanjima, ali dijete mora naučiti norme ponašanja u društvu, a te norme vrijede i za njegovo tijelo. Svako dijete treba znati da njegovo tijelo pripada samo njemu, a stranci su jednostavno neprihvatljivi učiniti nešto s njegovim tijelom. Izuzetak je liječnik, kojem su ga dovele odrasle osobe od povjerenja. Roditelji bi trebali znati i objasniti svojoj djeci da nasilje često počinje riječima: "Nemojmo nikome govoriti o ovome - to će biti naša tajna." Dijete prema zadanim postavkama smatra odraslu osobu mjerodavnom i ispravnom te vjeruje svojim postupcima. Stoga dijete treba naučiti razumnoj kritičnosti, sposobnosti razlikovanja nasilja - kako fizičkog, što je očito i očito, tako i psihološkog, koje se može sakriti iza maske dobrohotnosti.

Psihološko zlostavljanje teško je prepoznati jer može izgledati kao prijateljstvo, pomoć i podrška, ali uvijek ima znakove manipulacije i dovodi do složenih psiholoških rezultata s dugoročnim posljedicama. Važno je naučiti dijete da kaže "ne" odraslima, u trenutku kada shvati da se od njega traži da učini nešto što je u suprotnosti s njegovim osobnim ili društvenim normama. Ne treba se bojati i moći podijeliti svoja iskustva s roditeljima koji ga neće grditi i osuđivati, jer na to zločinac računa, nagovarajući dijete da čuva tajnu. Ispravna reakcija roditelja jamstvo je povjerenja djeteta u budućnosti. Nemojte kažnjavati djecu ako su žrtve nasilja, nemojte ih grditi ili sramiti. Obratite se stručnjaku psihologu, jer u ovom slučaju ne možete bez stručne pomoći.

Neka ljeto bude predivno, nezaboravno razdoblje za vašu djecu s najljepšim i najživljim uspomenama.