Loše Navike Dobre Djece

2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46

Ovaj članak opisuje najčešće dječje navike i njihove uzroke

Razmetanje vrlo česta među djecom. U školama, vrtićima, na igralištima možete promatrati djecu koja se izdvajaju od drugih pokazujući igračke, odjeću, spravice, putovanja … (popis se po volji može nadopuniti). Roditelji tome ne pridaju veliku važnost. „Pa, što nije u redu, misliš? Dijete će se pohvaliti i stati. " Možda i jest. Pojavit će se još jedna stvar s kojom se također želite pohvaliti. Koji je razlog ovakvog ponašanja? Dijete ima želju dati sebi značaj u očima drugih, ne nauštrb bilo koje svoje osobine ili talenta, već na račun stvari koje se mogu "dotaknuti i dotaknuti". To je zato što je djetetovo samopoštovanje i samopoštovanje narušeno.

Grickanje noktiju kod djeteta zbog činjenice da ima zabranu izražavanja osjećaja i da se dijete pokušava nositi s tom navikom. Na primjer, u obitelji u kojoj roditelji kažu: "Ne smiješ biti ljut!", "Ne smiješ izražavati ljutnju", "Sramotno je biti seksi", ova je navika uočljivija nego u obitelji u kojoj se osjećaji prihvaćaju od strane roditelja i djetetu je lako izraziti ih.

Slatka navika u djece se pogoršava u onim trenucima kada se ne osjećaju voljenima, kada djeca nemaju dovoljno pažnje. Njihova nezadovoljena potreba za naklonošću počinje se "lijepiti" za slatko u velikim količinama. Naravno, sva djeca jedu (i vole!) Slatkiše - čokolade, marmeladu, slatkiše … No velika je razlika između "upijanja" u velikim količinama i umjerene konzumacije.

Mucanje. Da da. Također se može promatrati i kao navika, čiji je razlog djetetov osjećaj nesigurnosti od strane roditelja. I ne samo ovo. Vrlo brižni roditelji mogu djetetu nametnuti svoje želje koje ono ne može razlikovati od svojih želja i potreba. Ili se dijete suočilo s vrlo snažnim razočaranjem u svom životu, nakon čega je počelo mucati.

Navika mokrenja u krevetu karakterizirana činjenicom da u životu djeteta postoji situacija koja ga tuguje i plaši, a istodobno dolazi do potiskivanja osjećaja povezanih s istom situacijom. Strašno je izraziti strah. Sam simptom je način da se oslobodite ovog straha, vapaja za pomoć, kojim dijete poziva roditelje da mu obrate pažnju.

Stalni nagon za mokrenjem povezano s činjenicom da se dijete teško prilagođava promjenama u svom životu. Stresni čimbenici u njegovu životu mogu biti novi vrtić, škola, preseljenje, razvod roditelja i druge situacije. Sve to izaziva tjeskobu i strah. A ako je djetetu teško izraziti svoje osjećaje, pokazati emocije, situacija se pogoršava.

Govorljivost. Kad dijete počne izgovarati svoje prve riječi, to izaziva oduševljenje roditelja, oni to čekaju, ali onda, kada dijete raste i njegov se rječnik obogaćuje i povećava svakim danom, počinje ih opterećivati. U nekim slučajevima razgovorljivost se može razviti u naviku. Ovom navikom dijete pokušava privući pozornost značajnih ljudi i steći kontrolu nad situacijom u kojoj se osjeća nesigurno. Ponekad to može biti način izbjegavanja neugodnih osjećaja koji se "brbljaju".

Izljevi bijesa također može postati neželjena navika. To je zbog činjenice da se dijete stalno suočava s razočaranjem u životu. Razloga za takvo razočaranje može biti mnogo: ovo je usporedba djeteta s drugom djecom, i neispunjeno obećanje, i određena očekivanja od djeteta koja dijete ne ispunjava, te pojava brata ili sestre.. A kako bi se nekako nosio s tim, počinje osjećati želju pokazati svoju snagu kako bi se snašao u situaciji koja ga je razočarala.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, ali navika prekidanja povezane s djetetovom unutarnjom nesigurnošću. Također, dijete može osjećati nesviđanje prema onome koga je prekinulo i pokušaj kontrole situacije. Češće se ta navika očituje kod bliskih ljudi i usmjerena je na onog člana obitelji prema kojem dijete ima negativne osjećaje.

Navika prebiranja nosa, koji je vrlo čest među djecom, ima i svoje razloge. Možda se dijete susrelo (ili se često suočava) s takvim i takvim negativnim stavom prema njemu (to može biti stav roditelja, rodbine, vršnjaka, prijatelja, drugih autoritativnih ljudi) i željom da se tog stava riješi.

Problemi s pražnjenjem crijeva - ovo je želja za kontrolom svake situacije koja se dogodi u životu djeteta, ali pred kojom je ono nemoćno. Dijete može osjetiti ljutnju prema roditeljima i tako je izraziti, oduprijeti se roditeljima. To može biti i zbog njegovog nepovjerenja u svijet ili tako osebujnog načina da se riješi svojih strahova.

Njuškanje ili njuškanje u djece je povezano sa suzbijanjem emocija poput tuge, tuge, melankolije. Dijete ne dopušta sebi da plače, suzdržava suze, jer u njegovoj obitelji postoji zabrana izražavanja tih osjećaja i očitovanja takvog ponašanja. Kao rezultat toga, problem povezan sa situacijom tuge drži se sam po sebi i očituje se u obliku upravo te navike. Ponekad to može biti posljedica izbjegavanja komunikacije djeteta s drugom djecom.

Navika cviliti / cmizdriti / cviliti Je li način na koji dijete izražava svoju potrebu za ljubavlju i pomoći značajnih ljudi. Djeca roditelja "uvijek zauzetih" vjerojatnije će razviti ovu naviku od roditelja koji, unatoč poslu i kućanskim poslovima, posvećuju djeci najmanje 15-20 minuta kvalitetnog vremena.

Žvakanje i sisanje u djece to može postati navika kada se dijete počne vraćati svojim iskustvima i uvijek iznova "probavljati" neku neugodnu situaciju koja mu se dogodila u životu kako bi se oslobodili napetosti, straha i smirili. Ova situacija može biti iz kategorije kada je dijete preplavljeno emocijama, a kako bi se nosilo s tim, počinje ga dijeliti na dijelove te svaki od njih žvakati ili otopiti.

Čupanje kose povezan s osjećajem krivnje i srama zbog situacija u djetetovom životu. Osjećaj krivnje težak je osjećaj, stoga je energija neizražavanja tog osjećaja usmjerena prema samome sebi i očituje se upravo u ovoj navici. Također se može povezati sa strahom od ismijavanja prilikom izražavanja svojih misli i osjećaja, kao i sa stalnim podvrgavanjem volje drugih (roditelja).

Skidanje kože i samoozljeđivanje povezani su sa nezadovoljstvom samim sobom, sumnjom u sebe, kao i željom da preuzmu kontrolu nad bilo kojom situacijom (odnosno da je osjete), emocionalnim stresom i neizraženim emocijama poput srama, krivnje, ljutnje, ljutnje. Te emocije dijete usmjerava na sebe u obliku takve navike.

Nemoguće je ne primijetiti tako lošu naviku djece i adolescenata kao pušenje … Povezan je sa željom da se osjećaju kao odrasli, pokušajem postizanja vlastite ravnoteže i strahom od kontakta sa stvarnim svijetom. Upravo se iz tih razloga u adolescenciji javljaju pokušaji da postanete ovisni o ovoj lošoj navici.