2024 Autor: Harry Day | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 15:46
Najgora epidemija uopće nisu smrtonosne bolesti, već naši osjećaji, a jedan od njih je osjećaj da smo nepotrebni (potrebni). Užasna stvar, doista užasna u svojim razmjerima i u mimikriji, koja ima oblik društveno uspješnih projekata. I općenito, u ovoj epidemiji riječ "projekt" je možda ona koja definira. Djeca kao poslovni projekt. Zamislite samo da zahtijevajući nešto od djeteta ili odrasle osobe, time želimo manifestacije ove osobe ili neku vrstu materijalnog bogatstva, štoviše upravo onih koje su nam potrebne, ali u isto vrijeme, tu osobu apsolutno "ne želimo" kao osoba, u smislu da jednostavno jest, da je to ono što mi, u načelu, možemo željeti, samo biti. I u ovom trenutku pokazuje se ta nemilosrdna epidemija nepotrebnog. To vidimo posvuda, u tome kako se modeli telefona mijenjaju svake godine, a stari više nisu potrebni, u tome kako rađaju djecu tako da ima tko raditi i skrbiti za roditelje u starosti, u tome kako očajnički tražimo priznanje i pohvale na poslu, u tome kako želimo promijeniti nešto u nekome bez prihvaćanja onoga što jest. Nepotrebnost je nešto više od činjenice pripadnosti i osjećaja zajednice, ona je ulaz u područje pripadnosti svijetu, kada vidim ne samo svijet objekata oko sebe, odnosno percepciju svijet sa stajališta subjekta, ali u isto vrijeme, mogućnost priznanja da sam jedan od mnogih objekata bez svijesti o svojoj subjektivnosti, to je biti sve i nitko u isto vrijeme u kontekstu objektnih odnosa. Ako nam mama nije dala taj osjećaj da smo potrebni, možda ga zapravo nemamo, a onda ćemo učiniti sve što želimo da se maknemo od tog osjećaja, ili ćemo nestati, lisne uši se pretvaraju da su objekt univerzalne želje, ili učiniti nam potrebnima, ili nešto drugo.
Nepotrebnost je vrlo duboka stvar u svojoj biti, ona određuje mnogo toga u našoj osobnosti. Taj nas put vodi do najtajnijih dubina naše podsvijesti, gdje se odigravaju najstrašniji scenariji realizacije ublažavanja stresa na vrhuncu iskustva nečijeg „nepostojanja“za značajnog drugog. I u pravilu su to doista zastrašujuće i tužne priče pune bijesa, lutaju poput kuglaste munje u praznini usamljene duše, tražeći nekoga koga će ubiti svojim snažnim ispuštanjem zla. Čini mi se da se slika loptaste munje pojavila s razlogom, jer je, istovremeno, užasno zastrašujuća i, u isto vrijeme, simbol je života u nastajanju u uvjetima potpunog kaosa. Ovo zlo koje želimo izbaciti na objekt koji nas ne treba, koje nam nije usadilo osjećaj da smo potrebni (zapravo, emaskulirajući svoj ego), može svojom energijom transformirati našu samosvijest od nepotrebnih do nužnih, tj na kraju, dovodeći nas do otkrića te ljubavi prema sebi, koju nismo vidjeli na samom početku.
Preporučeni:
Malo O Beskorisnosti Samousavršavanja
O tome zašto vrijedi raditi na svojim psihološkim pitanjima / zahtjevima s nekim - konzultantom, psihologom, psihoterapeutom. Zašto samo čitanje članaka na internetu i gledanje videa na youtubeu ne znači rad na sebi. Pa, apsolutno. Štoviše, čitanje članaka i gledanje videa upravo je ona vrsta užurbane aktivnosti koja vam omogućuje da godinama kobasujete u istim problemima i ne radite ništa.
Samo Me Ne Ostavljaj! Strah Od Gubitka Partnera, Strah Od Napuštanja. Trauma Napuštanja
Za razliku od straha od odbacivanja, koji se temelji na osjećaju srama zbog osjećanih potreba i osobnih karakteristika, strah od napuštanja mnogo dublje nalikuje paničnom užasu iz stanja zaborava, nepostojanja. Kako razumjeti ima li osoba taj strah?
Užas U Mojoj Glavi. Neurotični Strahovi: što Je Iza Njih
Postaje vruće, lomi se u prsima i naježi se po cijelom tijelu. Od pomisli na ono što bi se moglo dogoditi zavrti vam se u glavi. Bojim se, razumijem da je jako zastrašujuće - izdržati ovaj život, poduzeti sljedeće korake, upoznati novo, zastrašujuće i nepoznato … Strah je jedan od regulatora ljudskog ponašanja, kao i osjećaj koji nam omogućuje da brinemo o svojoj sigurnosti.
Strah Od Klizanja. Zadovoljstvo I Strah. Analiza Jednog Posla
Zahtjev klijenta. Alena, pomozi mi nositi se sa strahom! Idući tjedan idemo sa suprugom na skijalište, čini se da je sve prekrasno - opuštanje, romantika, ljepota, ali unaprijed znam: opet ću se bojati, svladavajući očajni, strašni strah od riskantnih spustova, iako je ovo nije prvi put da pratim svog muža na putovanjima … Općenito, ja sam dobar u snowboardingu, ali jašem s pretvaranjem, uvijek priznajući nešto pogrešno … Postoji li neki poseban razlog iza ovog straha?
UŽAS DJETETA. 1. DIO
Djeca osnovnoškolske dobi već shvaćaju da je smrt nepovratan kraj tjelesnog funkcioniranja osobe. Djeca ove dobi prilično su specifična u svom razmišljanju i nastoje se usredotočiti na tjelesne aspekte umiranja. Oni znaju, na primjer, da mrtvi ljudi ne mogu govoriti niti se kretati, da ne mogu disati niti jesti, a srce im je prestalo kucati.
